Osmehom PROTIV TEŠKE SUDBINE
„Alo!“i „Asocijacija mama Srbije“uručili pomoć porodici Jović
Medijska kuća „Alo medija sistem“, sa željom da doprinese zajednici, osnovala je Udruženje „Asocijacija mama Srbije“. Prepoznali smo brojne poteškoće s kojima se majke u Srbiji suočavaju i odlučili da bar malo olakšamo živote ovih heroina.
Jedna od njih je i Dragana Jović (56), samohrana majka iz Obrenovca. Za nju i njeno četvoro dece, Milicu (35), Anu (34), Zvezdanu (32) i Dušana (29) svaki dan je nova borba. Zato smo posetili porodicu Jović i uručili ono što im je u ovom trenutku najpotrebnije - baterije za kolica koje će im olakšati kretanje, kao i više paketa namirnica, kućne hemije i sredstava za ličnu higijenu.
Sve četvoro Draganine dece obolelo je od retkog genetskog oboljenja, hereditarne spastične parapareze i aksijalne neuropatije. Zdrava deca puna energije postala su osobe sa smetnjama u mentalnom razvoju i završila u invalidskim kolicima. Problemi su počeli kod najstarije Milice.
- Šest godina je bilo potrebno da konačno dobijemo dijagnozu. U Belgiji su radili genetsko ispitivanje godinama jer su morali da prečešljaju svaki gen - kaže Dragana i dodaje da je, kako su godine odmicale, isto počelo da se događa i s mlađom decom.
Sudbina se nemilosrdno poigrala sa ovom porodicom, ali uprkos svemu, osmeh i vedar duh ih ne napuštaju.
- Borim se kako moram, šta ću. Oni su sada kao mala deca i ja nemam drugog izbora osim da budem pozitivna - započinje priču hrabra mama Dragana.
Na pitanje da li je tuga preplavi kad ostane sama,
odmahuje glavom.
- Više ne. Sada sam utrnula, skamenila sam se. Pomirila sam se s tim i više nema teških emocija. Imala sam nekada nadu da će biti bolje, razmišljala sam o njihovoj mladosti, o onome šta su mogli postići... To su bila vredna deca, život je bio pred njima. Ali eto, sudbina je njima namenila drugačiji život - kaže Dragana, koja pomoć bivšeg supruga i oca dece nema.
- On ih obiđe ponekad. Ja sam ostavila njega, jer nije imao razumevanja za njihovu bolest. Nije to mogao da prihvati. Kada su tek počinjali problemi, ja sam radila svakog dana i vodila decu po lekarima. On se nije uključivao. Često ih je grdio, bio je grub. Očekivao je da će oni jednog dana da se venčaju, da će da se zaposle... Nije mogao nikako da prihvati njihovu bolest. A ja nisam mogla da se bavim još i time. Nisam mogla da podnesem tu nervozu. U jednom momentu morala sam da presečem i posvetim se deci - kaže Dragana. Baterije za kolica koje smo im uručili, kako Dragana kaže, veoma će im značiti.
- Sada će Dule konačno moći da ide na pecanje. Obožava da peca, pa će moći da ide do prelepog izletišta u blizini - kaže Dragana i dodaje da, iako imaju brojne poteškoće, žive u velikoj ljubavi i slozi.
- Imamo sve što nam treba. Moram pomenuti da sa centrom sa socijalni rad imamo divnu saradnju i da smo finansijski obezbeđeni zahvaljujući državi, tako da mogu u miru da brinem o njima - zaključuje Dragana dok nas sa širokim osmehom ispraća.
Borim se kako moram, šta ću. Oni su sada kao mala deca i ja nemam drugog izbora osim da budem pozitivna