KRAGUJEVAČKA PALČICA PROSLAVILA 4 . ROĐENDAN
Rođena sa svega 480 grama, prebrodila je teške izazove i stigla vršnjake
Kada je rođena prevremeno, sa samo 480 grama, 7. jula 2017. godine, mala ili bolje reći najmanja Kragujevčanka Jovana Jovanović unela je u dom roditelja Radmile i Uroša veliku zabrinutost, strepnju i stalnu budnost nad stvorenjcem kome su se neizmerno radovali i željno ga očekivali.
Na sreću, posle svega, kada je mala Jovana iz mini-pakovanja, kako u šali kažu, postala devojčica sa velikih 12 kila i prerasla metar, sreća je postala mnogo veća.
Jovana je četvrti rođendan proslavila uz drugare, koje je uspela da stigne gotovo u svakom pogledu i s osmehom koji je za nju i njene roditelje najveće bogatstvo. TEŽAK PUT
A put do tog četvrtog rođendana i sreće koja joj se za ceo život otvorila bio je zaista težak. Roditelji su Jovanu čekali tri godine, začeta je prirodnim putem, ali je mama imala insulinsku rezistenciju, pa je pila lekove za šećer. Sve je bilo dobro do šestog meseca trudnoće. Radmila je radila pre podne do 16 sati, a u 18 je išla u bolnicu. Međutim, usledile su komplikacije. Zbog povišenog pritiska ostala je u bolnici mesec dana.
- Lekari su ultrazvukom primetili da se beba slabije razvija. Smatrali su da je, iz više razloga, prekid trudnoće najbezbedniji priseća se Radmila.
Ipak, Uroš je želeo da i druge stručnjake pitaju za mišljenje. U Klinici za akušerstvo i ginekologiju Kliničkog centra Srbije, kako s posebnom zahvalnošću ističe ponosni tata, dr Srba Milićević je odlično procenio kako i kada treba obaviti porođaj:
- Dao je supruzi odgovarajuće lekove u pravo vreme, da bi se Jovani što više razvila pluća pre nego što izađe iz majčinog stomaka. Porođaj je bio carskim rezom
u 28. nedelji trudnoće. Kasnije smo saznali da je naša devojčica na rođenju dobila ocenu nula, a da su joj posle reanimacije, kada je počela da plače i diše, dali ocenu jedan ili dva - kaže tata Uroš.
Pet dana je mala Jovana zadržana na neonatologiji na GAK-U, a sa 40 grama manje nego prilikom rođenja premeštena je na Institut za neonatologiju. Tamo je bila četiri meseca. Radmila i Uroš su sve vreme bili u Beogradu i obilazili je nekoliko puta dnevno.
- Kada su je otpustili iz bolnice, imala je dva kilograma, ali su nam rekli da je dobro i da možemo da je vodimo kući - kaže Uroš.
Problemi nisu nestali iako nije bilo nikakvih ekscesnih situacija. Sada nisu tu bili lekari i medicinske sestre. Ako se nešto dogodi, trebalo je sami da reaguju. - Postoji aparat koji se stavlja ispod kreveta i reaguje ako beba ne diše. Ali mi smo na smenu dežurali da se lično uverimo da li diše - priseća se Jovanin tata. Ostali problemi, sada kada se sve lepo završilo, pomalo su smešni, ali beba je bila svakako posebna. Prava Palčica.
KUPALI JE U LAVABOU
Trebalo se izveštiti za držanje i kupanje tako malog deteta. Kada se rodila mogla je komotno da se pruži na tatin dlan. Prvo su je kupali ispod česme na lavabou, pa kad je malo porasla, u kadici. Bile su potrebne male benkice kakvih kod nas nema, kao i cucle. Ali sve je to prošlo i mala Jovana je krenula u jaslice, pa u vrtić. Voli da se druži i nikad se nije rasplakala kad su je roditelji ostavili u vrtiću. Dete, što kažu, zdravo i pravo.