CRNI OBRAZ CRNE GORE
PIŠE: DRAŽEN ŽIVKOVIĆ, glavni i odgovorni urednik TV Prva i osnivač portala borba.me
I Milo i nova vlada ćute o zločinima nad srpskim narodom u Bratuncu i BIH, a trče da se fotografišu u Srebrenici!
B ratunac i Srebrenica. Dvije strane iste medalje. Zločini bez kazne. Tako bi trebalo da bude, ali nije tako. Zapadne sile i njihovi poltroni u regionu još uvijek nijesu stavili znak jednakosti između zločina u Bratuncu i Srebrenici. A za neupućene, ako ih ima, Bratunac se desio nekoliko dana prije Srebrenice.
P reko 3.500 Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča ubili su pripadnici takozvane Armije BIH tokom proteklog rata. I niko nije odgovarao za taj zločin.
N i danas nema razlike između licemejra i zločinaca. Isti su. I jedni i drugi. Politički licemjeri su najgori. Oni koji danas oplakuju Srebrenicu, a juče su ćutali o Bratuncu gori su od zločinaca, pripadnika bilo kojeg naroda. Jer zločin je zločin. Ne pravite razliku između zločina. Srebrenica jeste zločin, jednak kao Bratunac ili Čajniče. Samo se zapitajte šta je čemu prethodilo i šta se prvo desilo. A jednako je vrijedna Miloševa i Emirova krv. I ostavite ih da u miru počivaju, da svjedoče o jednom vremenu koje se, nadamo se, nikad neće povratiti.
Međutim, ne bole sve rane isto jer zapadni centri moći ne dozvoljavaju da istina o srpskim žrtvama izađe na vidjelo.
Sramno je da sramnije ne može biti da nova vlada Crne Gore ćuti o Bratuncu. Utrkuju se ko će poći da se slika u Srebrenici, ruku pod ruku Milo Đukanović i predstavnici nove vlade. Ima li razlike između Mila i nove vlade? Nema. I jedni i drugi ćute o stradanjima srpskog naroda. Ni Milo ni Aleksa ni bilo ko iz nove vlade nije otišao da se pokloni sjenama žrtava u Bratuncu. Ne smiju ni da ih pomenu u svojom saopštenjima.
Tužno, žalosno i sramno da nova vlada Crne Gore koja je došla na talasima litija i na krilima srpskog naroda iz dana u dan zabija nož u leđa srpskom narodu. I koja je danas razlika kad u Srebrenici budu Milo Đukanović, Aleksa Bečić ili ministar Đorđe Radulović? Nema razlike jer je svima zadatak isti. Uperiti prst u Srbe, a prećutati srpske žrtve!
Na području Srebrenice, Zvornika, Skelana, Milića, Bratunca, Vlasenice i Osmaka tokom rata u BIH poginulo je najmanje 2.500 Srba, a na širem području Srednjeg Podrinja i Birča 3.500, dok je 5.400 srpskih porodica ostalo bez imovine.
Muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića 12. jula 1992. godine upale su u više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini. Od maja do decembra 1992. u napadima muslimanskih snaga uništeno je i razoreno na desetine srpskih sela i na najbrutalniji način ubijeno stotine srpskih civila u opštinama Srebrenica, Bratunac i Skelani.
Samo na području Srebrenice u tom periodu napadnuto je 21 srpsko selo u kojima je ubijeno više od 400 civila. U napadu na 22 srpska sela opštine Bratunac u istom periodu ubijeno je najmanje 560 lica. Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Orića i 2006. mu izrekao zatvorsku kaznu od dve godine zato što nije sprečio zločine nad Srbima. U žalbenom postupku prvostepena presuda je preinačena, a Orić oslobođen bilo kakve krivice.
Nema pomirenja dok se svi zločini ne osude. Licemjerstvo je pričati samo o Srebrenici, a ćutati o Bratuncu. Jer i u Srebrenici i u Bratuncu su se desili zločini. Ali tek kad srpske žrtve budu izjednačene sa ostalim žrtvama krenućemo naprijed. A dotad neko će izgleda ispunjavati naloge sa strane, a neko će, kao i do sada, zločine nad srpskim narodom nazivati pravim imenom.