ZAUVEK ZA DRUGA T
Dolazim ovde od moje 12. godine. Bilo da je kiša, sneg ili prži sunce, ja sam uvek tu da mom vrhovnom komandantu odam počast, kaže Vladimir Vignjević (47)
Dan mladosti i rođendan Josipa Broza Tita decenijama je prilika za večne pionire da obiđu svog neprežaljenog komandanta. Za razliku od prošle godine, kada je plato ispred Kuće cveća ključao od građana iz bivših jugoslovenskih republika, ovog 25. maja su izostali organizovani dolasci. Autobusi iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije nisu krenuli zbog, kako je za Alo! rečeno u muzeju, Spasovdanske litije i očekivane gužve u glavnom gradu Srbije.
Ipak, u Muzej 25. maj juče su od 10 časova pristizali najverniji, kako sami za sebe kažu, Titovi pioniri, đaci, vojnici i radnici. Uz naklon senima doživotnog predsednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, mnogi su obišli i muzejske postavke. Najviše je bilo stanovnika Beograda, a u prepodnevnim satima Titovu večnu kuću su obišle i brojne grupe turista iz Kine, Švedske i ostalih zemalja.
Osim evociranja uspomena na, kako su isticali naši sagovornici, „dobra, stara vremena“, većina je imala potrebu da priča o nedavnim tragedijama u Beogradu, Mladenovcu i Smederevu. Jedan od njih je bio i Titov unuk Joška Broz, koji je došao sa porodicom i položio buket cveća na grob svog dede.
- Nažalost, među živima je sve manje i manje ljudi koji su redovno dolazili i svedočili brojnim situacijama i dešavanjima u prošlosti. A zbog ovih užasnih tragedija više nikom i nije do neke proslave. Mislim na masovna ubistva u „Ribnikaru“, Mladenovcu i Smederevu. Mnogima je to dan žalosti koji ne traje samo tri dana, već će trajati mnogo duže - istakao je Broz.
Prisećajući se vremena kada je Tito bio živ, njegov unuk je istakao da su tada svi živeli jednako.
- U naše vreme imali smo igranke, radne akcije, sportske manifestacije, družili smo se. Danas je sve drugačije - istakao je Titov unuk.
Među prvima ispred Kuće cveća bio je i učenik OŠ „Jovan
Dučić“Novak Radović (13), koga stariji titoisti nazivaju „mali Tito“. Baš kao i prošle godine, Novak je bio u maslinastozelenoj uniformi.
- Nema tu mnogo priče, volim Jugoslaviju, volim Josipa Broza naveo je Novak, uz komentar da iako drugarima u školi priča ko je bio Tito, njih interesuju neke druge stvari - rekao je dečak koji je vojničku uniformu kupio od svog džeparca, dok mu je torbicu napravila baka Branka.
- Ona i deda Savo su mi mnogo pričali o tome kakva je bila Jugoslavija, kao i o tim prošlim vremenima, koja su definitivno bila lepša - istakao je Novak.
Sa Novakom je bio saglasan i Vladimir Vignjević (47), jedan od najvećih kolekcionara stvari iz Titovog vremena.
- Od moje 12. godine, dakle već tri i po decenije, dolazim ovde tokom najbitnijih datuma - 4. maja, 25. maja, 20. oktobra, kada je umrla Jovanka i 29. novembra. Bilo da je kiša, sneg ili prži sunce, ja sam uvek tu da mom vrhovnom komandantu odam počast. Titov sam pionir, nosio sam i maramu i kapu i kecelju. To je vreme kada se lepo živelo, radilo, putovalo. Sa crvenim pasošem mogao si da obiđeš ne samo celu Jugoslaviju već čitav svet. Mogao si mirno da spavaš na livadi, klupi u parku i niko nikoga nije dirao, kamoli ovako surovo ubijao - rekao je Vladimir, koji je i član YU pokreta Tito.