Ona je sestra sa srcem od zlata
Sanja Smiljković, najbolja medicinska sestra u Srbiji Ne možete da gledate kako neko povraća krv i mislite o svojim problemima. Na poslu zaboravljam na kuću, a kod kuće na bolnicu
– Nikad neću zaboraviti pacijentkinju koja je rodila mrtve trojke u devetom mesecu jer je tokom trudnoće dobila specifičan oblik hipertenzije. Bila je 40 dana na respiratoru. Živela sam za jutro. Jedva sam čekala da stignem na posao jer sam mislila da joj se ništa neće desiti ako sam ja pored nje. I hvala bogu, oporavila se. Kad je posle devet meseci došla na kontrolu, niko je nije prepoznao. Lepa, visoka, mlada žena sa suprugom koji je za vreme njene krize izgubio 20 kilograma, usvojila je devojčicu. Niko nije verovao da će ostati živa, ali ja jesam. Kad shvatite da ste bili u timu gde ste pomogli da se neko izbori za svoj život, to vredi svake žrtve – počinje svoju priču Sanja Smiljković (50), anestetičarka u „Bel Medicu“, koja je povodom Međunarodnog dana medicinskih sestara dobila nagradu za najbolju medicinsku sestru u Srbiji. Nagradu joj je dodelilo Udruženje medicinskih sestara-tehničara Kliničkog centra Srbije „Sestrinstvo“.
Moram da budem i otresita i smirena
Da je nagrada stigla u prave ruke, najbolje znaju Sanjini pacijenti. Ona je anestetičarka već 30 godina, a skoro 21 godinu provela je na Ginekološkoj klinici u Višegradskoj. Svesna je koliko je njen posao odgovoran i koliko traži požrtvo-
vanja, ali zahvalnost koju vidi u očima svojih pacijenata ne može da uporedi ni sa čim.
– Ja sam poslednja osoba koju pacijenti vide pre nego što utonu u san. Nikome nije lako kad mora da ide pod nož, ali onda nastupamo mi. Uzimamo saglasnost pacijenta za operativni zahvat, upoznajemo se, objašnjavamo mu šta ga čeka – priča nam Sanja.
Kao asistent doktora anesteziologa u operacionoj sali, anestetičar mora da zna sve procedure tokom anestezije, da bude brz, otresit, ali i smiren. Ne sme da paniči, a kasnije, kad prođe gužva, podnosi sve kako mora. A za to svako ima svoj način. U sali se poštuje stroga procedura, u koju spada provera radnog mesta, čekiranje aparata za anesteziju, priprema lekova za uspavljivanje, uvek spremna antišok i antibiotska terapija...
– Često okrenemo na šalu, kažemo da je to isto kao kad letite avionom: imate uzletanje, let i sletanje. Na tu moju opasku jedna baka mi je rekla: „Da, ali, dušo moja, ti niti uzlećeš, niti letiš, niti slećeš. Pilot u avionu sa svojim putnicima i uzleće i leti i sleće. Ti si tu gde si, a ja moram sve to – priča Sanja i seća se kako je započela svoju bogatu karijeru.
Uvek se stavljam u kožu pacijenta
Prve profesionalne korake Sanja je napravila u rodnom Somboru, a onda je sa suprugom došla u Beograd. Videla je, kaže, mnogo to- ga, kao svoju proživela priču svakog pacijenta. Kako se opredelila za posao u kome ne postoji strogo radno
vreme, Sanja priznaje da je njeno dete često išlo u vrtić s temperaturom, s brufenom spakovanim u ranac, da ne zna ni koliko je puta u životu došla kući u nevreme, nije stigla da uzme dete iz vrtića... Odnos prema pacijentu uvek je formirala tako što je sebe stavljala u njegov položaj. Zadovoljstvo koje joj daje profesija upotpunjuje podrška njenog supruga Save, a sve ono što kao mama nekad nije stigla, danas briše to što se njena ćerka Milica, visoki strukovni radiolog, opredelila za medicinu.
– U svetu postoji skoro sedam milijardi ljudi, a 17 miliona sestara. Sestra je ta koja će vas prva dočekati, koja će vam objasniti kućni red, pričati s rodbinom, držati vas za ruku kad je teško. Mnogo neprospavanih noći stoji iza svake medicinske sestre, ali nikad nijedna zbog toga nije zažalila.
Priznanje za najbolju sestru Sanja je dobila od Udruženja medicinskih sestara Kliničkog centra Srbije „Sestrinstvo“