Godinama krijem emocije pred kamerama
Meni se sve vidi na licu, a „Beogradska hronika“je takva emisija da nikad ne znate šta ćete dobiti kao temu. Ima onih koje mi se sviđaju, kao i onih drugih
Važi za voditeljku s najlepšim nogama na RTS-u. Posle legendarne Dine Čolić nije se o nečijim nogama pričalo toliko kao o Slađaninim. Stidljivo se smeje, pokazujući rupice na obrazima, na tu konstataciju. Ipak, dok vodi „Beogradsku hroniku“, ne misli o komplimentima, to je nimalo ne opterećuje...
– Ma, ne razmišljam o tim stvarima. Potpuno se koncentrišem na posao i teme kojima se bavim u emisiji, pa mi ništa drugo ne pada na pamet. Uostalom, nemam ja najbolje noge, nego moje sestre – veselo priča Slađana.
Rođena je u Beogradu 4. septembra 1973. godine. S dve mlađe sestre, jednojajčane bliznakinje, Katarinom i Marinom (39), odrasla je na Dorćolu, koji obožava.
– Bilo je to divno, mirnije, nežnije vreme. U osnovnoj školi se nismo opterećivali time koje patike nosimo, gde smo bili na letovanju, zimovanju. Igrali smo se ispred zgrade i znalo se da moramo kući, inače sledi zabrana izlazaka.
Kaže da su ona i sestre kombinacija mame i tate, i po karakteru i po fizičkoj sličnosti. Njih tri inače veoma liče, pa ih ljudi često mešaju...
– Tata je beskrajno tolerantan i brižan, on je nešto posebno. Mamu obožavam: ona mi je podrška, ali je i kritičar. Svi smo u kući veoma bliski i mnogo se volimo, prosto patimo od viška ljubavi!
Kaže da potiče iz tradicionalne porodice i da su joj brak i sreća roditelja uvek bili uzor.
– Vaspitana sam da poštujem porodicu i tradiciju, to su za mene prave vrednosti. Život u braku je lepa stvar. Ne mislim da je brak kao institucija prevaziđen – kaže Slađana, koja je u lepoj vezi sa Aleksandrom Lopandićem.
– Ljubav je za svaku ženu važna. Lakše i bolje se funkcioniše, život je veseliji. Saša i ja smo u srećnoj vanbračnoj zajednici, koja će jednoga dana spontano prerasti u brak.
Kao mala želela je da bude učiteljica, bila je fascinirana tim pozivom.
Kasnije je u školi bila u dramskoj grupi, ali tada nije ni sanjala da će se baviti poslom koji podrazumeva toliko eksponiranje u javnosti.
Slučajno je ušla u novinarstvo, počela je na „Studiju B“sa Zoranom Predićem kao glavnim urednikom. Ovog novembra biće tačno 20 godina kako je na RTS-u.
– Kad neko počne da radi na televiziji i ne shvati da je to timski rad, kad pomisli da može sam da radi i opstane, na pogrešnom je putu. U ovom je poslu ključna stvar imati dobru ekipu i lojalne saradnike. U studiju sam uglavnom okružena muškarcima, ali se posle toliko godina rada potpuno izgubi osećaj za muško-ženske odnose. Kada mi je nedavno tonac postavljao mikrofon, ja sam mu u šali dobacila: „Ej, momci, vi me celu ispipaste.“On mi je na to odgovorio: „Ne brini, ne gledam te kao ženu, nego kao nogu od stola!“
Slađana je postupno gradila karijeru, uspeh nije došao preko noći. Za to je bilo potrebno mnogo rada i strpljenja...
– Nijedan posao ne možete dobro da radite ako ga ne volite. Meni se, inače, sve vidi na licu, vežbala sam godinama da sakrijem emocije pred kamerama. „Beogradska hronika“je takva emisija da nikad ne znate šta ćete dobiti kao temu. Ima onih koje mi se sviđaju, kao i onih drugih, ali to nipošto ne treba da se vidi. To su sve životne priče, tiču se bilo koga od nas. Najčešće pitam ono što bih i privatno želela da čujem kao odgovor.
Po Slađaninom mišljenju, potrebno je vreme da se čovek formira kao ličnost, da odraste i sazri. Divno je i to što posle 20 godina rada izaziva veću medijsku pažnju nego na početku karijere. Kaže da se kao mlada mnogo više trudila oko fizičkog izgleda, šminke i nege, ali sada kada je starija i sigurnija, to radi s merom.
– Moja mama nije nikad koristila skupe kreme, a opet izgleda veoma mladoliko. Sve je stvar genetike. Trudim se da se hranim umereno zdravo, nekada preteram, ali i to je normalno. Zimi imam personalnog trenera, zato što sam lenjivica i u grupi ne bih ništa uradila. Leti se odmaram od vežbi.
Tata je beskrajno tolerantan i brižan, on je nešto posebno. Mamu obožavam: ona mi je podrška, ali je i kritičar. Svi smo u kući veoma bliski i mnogo se volimo