Misterija zakopanog kraljevog blaga
Tajni grad u Malom Zvorniku
Pre odlaska u izbeglištvo, aprila 1941. godine, svoju poslednju noć u Srbiji u ovom skloništu proveo je mladi kralj Petar II Karađorđević, pa se pronela priča da je tu ostao zakopan deo njegovog blaga
Generacije rođenih u Malom Zvorniku, varošici na obali reke Drine, živele su u neznanju o tome kakva se tajna krije u stenama planine Boranje. U istorijskim udžbenicima o Kraljevom gradu nije bilo ni slova, a prolazilo se svakodnevno pored jednog od njegovih 12 izlaza zatvorenih masivnim gvozdenim vratima. O njemu nema zvaničnih pisanih tragova niti fotografija.
Hroničari tog vremena, uglavnom Podrinjci kojima je ova tema bila intrigantna, u svojim privatnim beleškama sačuvali su poneki detalj, a od usta do usta prenosilo se usmeno predanje. A onda je pre desetak godina u javnosti počelo da se govori o Kraljevom gradu na obali reke Drine, na samoj granici sa Bosnom. Prvo tiho, a onda sve glasnije...
Saznalo se tada da je izgradnja podzemnog grada Karađorđevića bila najstrože čuvana tajna u Kraljevini Jugoslaviji. Stvar od strateškog značaja baš zbog blizine granice sa Bosnom. Ako se izuzme Rus čije se ime ne zna, a koji je bio glavni arhitekta i stručnjak za kopanje rudnika, za njega je znao samo kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, koji je 1930. naložio izgradnju. I nekoliko njegovih najbližih saradnika, naravno. Građen je pod tajnom šifrom „Kamena devojka“, a bio je namenjen za smeštaj 5.000 ljudi u ratnim uslovima i za kraljevo ratno komandno mesto.
Nakon decenija tajni ljudi su počeli da ulaze u utrobu obronaka planine Boranje da vide šta se to krije iza strmih stena nakrivljenih nad obalom Drine, kraj starog železničkog mosta kralja Aleksandra Karađorđevića.
– Podzemni grad Karađorđevića građen je od 1930. do 1934. godine po direktnom naređenju kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića. Dve trećine grada su završene, dok jedna nije, jer je gradnja prekinuta nakon atentata na kralja Aleksandra u Marselju – priča nam Suzana Repović,
Ako se izuzme Rus čije se ime ne zna, a koji je bio glavni arhitekta, za tajni grad u stenama znali su samo kralj Aleksandar Prvi Karađorđević i njegovi najbliži saradnici
vodič kroz tajni Kraljev grad.
Podzemni grad čiji se hodnici, nalik lavirintu, prostiru u dužini od 1,5 kilometara, ima 75 prostorija.
– Tu je prostorija za sednice Vlade, apartman za kralja, sobe za poslugu, stražu, gardu, kantine, konjušnice, biblioteke, ali postoji i dosta prostorija čiju svrhu još uvek ne znamo. Ovde je izgrađena i kapela, jedina prostorija koja je okrečena i na čijim su zidovima iscrtani ornamenti porodice Karađorđević. U kapeli postoji udubljenje za oltar i prema nezvaničnim informacijama ovde je bogosluženje sve do 1943. obavljao jedan protojerej Belorus koji je prebegao u Srbiju posle Oktobarske revolucije – kaže Suzana.
Ovo mesto je korišćeno samo jednom, aprila 1941, kada je pre odlaska u izbeglištvo svoju poslednju noć u Srbiji u ovom skloništu proveo mladi kralj Petar Drugi Karađorđević. Bežeći iz okupiranog i razrušenog Beograda, tek ustoličeni kralj sa sobom je poneo i kraljevsko blago i dragoceno-
sti. Tu nastaje novi zaplet, nalik onim filmskim...
Nakon kraljevog odlaska u Han Pijesak, pa u Nikšić, odakle je prebačen u Grčku, zatim u Egipat i na kraju u Englesku, pronela se priča da je u stenama podzemnog skloništa ostao zakopan deo njegovog blaga.
– Posle završetka Drugog svetskog rata ove prostorije su opljačkane i sve je izneto, a pojavili su se i tragači za kraljevim blagom. Pričalo se da je nekoliko sanduka s dragocenostima kralj sakrio baš ovde. Upravo su tragači napravili rupe u podovima i razrušili zidove između nekih prostorija. Kopali su danima da bi našli blago – priča Suzana pokazujući iskopane rupe u kraljevom apartmanu.
Ostaje misterija da li je iko ikada pronašao kraljevo blago. I da li je ono uopšte i bilo zakopano u boranjskim stenama. Ili je to samo zanimljiva priča potekla od nekog lokalnog mangupa.