Dan Hristovog rođenja, praznik radosti i blaženstva
Rođenje u najskromnijim uslovima u vitlejemskoj pećini najveći je događaj hrišćanstva, koji pravoslavni vernici s radošću slave 7. januara
Pećina, pastiri, ovce, goveda, dete na slami u jaslama… Pored Presvete Bogorodice pravedni Josif, mudraci sa Istoka, zvezda. Skromni prostor pun topline i svetlosti slika je rođenja Isusa Hrista preneta na svaki prikaz velikog događaja, od ikone do školske predstave. Rođenjem u najskromnijim uslovima nastao je najveći događaj hrišćanstva, čije proslavljanje 7. januara svake godine po julijanskom kalendaru među vernike unosi radost, toplinu, osećaj zajedništva i blaženstva.
U vreme rimskog cara Avgusta, kad je stigla zapovest da se popiše sav narod u carevini, svako je trebalo da ode u grad iz koga potiče, pa su tako Josif i Marija stigli u Vitlejem. Kako se u malom gradu našlo mnoštvo naroda, za njih nije ostala nijedna gostinska soba, te su prenoćište našli u pećini u koju su pastiri sklanjali svoja stada od kiše. Upravo je njima, vitlejemskim pastirima koji su nedaleko od pećine čuvali stada, anđeo i saopštio najveću vest: „Ne bojte se, jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu“(Lk 2,10-11).
Poklonjenje pastira Spasitelju pratila je pesma anđela „Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja“, a čudesna zvezda bila je vodilja do pe- ćine vitlejemske trojici mudraca sa Istoka.
„Kada iđahu mudraci, iđaše i zvezda, kada oni odmaraše, ona stajaše“, piše Sveti Teofilakt Ohridski o ovom neobičnom putokazu. Dolazak mudraca sa Istoka, darivanje deteta zlatom, tamjanom i izmirnom i poklanjanje novorođenčetu kao caru nad carevima predstavljaju doček Mesije kog su očekivali svi narodi, još od psalmopojca Davida, proroka Isaije i Miheja.
U znak sećanja na plamen drveta koje su doneli
„Poštujte, braćo, dane praznične, ponajviše dan rođenja Hristovog; jer ko rođenje Hristovo nazove majkom svih praznika, taj neće pogrešiti“, Sveti Jovan Zlatousti
pastiri, a koje je zagrejalo hladnu pećinu, u svaki pravoslavni dom na Badnji dan unosi se badnjak. Prema rečima vladike Amfilohija, velika skromna vitlejemska pećina od trenutka rođenja Hristovog jednom zasvagda postala je centar sveta – mesto slave božje i izvor utehe.
„Pozdravom HRISTOS SE RODI! mi verujemo i ispovedamo da se u Vitlejemu judejskom rodi HRISTOS – pomazanik božji, koji je po božjoj volji! Mi ne samo da verujemo već iz iskustva znamo i ispovedamo da je HRISTOS EMANUIL, što znači S NAMA JE BOG! E, da bi zaista i istinski BOG BIO SA NAMA, otvorimo srca svoja, očistimo ih i pretvorimo ih u obitavalište božje. Neka srca naša danas postanu novi Vitlejem, nove jaslice u koje će se smestiti nesmestivi; oblagodaćeni organ u koji će se trajno smestiti u Vitlejemu rođena ljubav božja. Danas i ovih radosnih prazničnih dana budimo domaćini Gospodu svome“, reči su patrijarha Pavla iz božićne poslanice 2007. godine.