Želim da obiđem planetu u svemirskom brodu
Hristina Popović, glumica i avanturista
Ronila je u špiljama koje je proslavio Žak Kusto, pela se na Kilimandžaro, ulazila u žive vulkane, a uskoro će na sankama obići Severni pol. Da, to je ta Hristina – glumica, mama, ali i ludo hrabri avanturista
Glumica Hristina Popović će najverovatnije uskoro ostvariti još jedan san. A ona ima lude i hrabre snove! Kako sada stoje stvari, uspela je da sakupi dovoljno glasova da postane deo ekspedicije koja će početak 2018. godine provesti na Arktiku. Pet dana će se boriti da preživi ekstremne vremenske prilike. Boraviće u šatorima ili rupama u snegu dubokim pet metara. Brinuće i o haskijima koji će vući sanke i imaće obroke od minimum 6.000 kalorija dnevno, čemu se posebno raduje. A sve vreme biće ispred objektiva kamera. Hristini su ekspedicije deo života, baš kao porodica i gluma. Izazovi koje na početku svake godine stavlja na spisak želja.
– Volim novogodišnje i božićne praznike, atmosferu, boje, pesme... Uvek ukrasim jelku i stan. Ti dani su mi posebno veseli otkad imam ćerku Luču, ona im se najviše raduje i veruje u Deda Mraza. Prvog dana u godini napišem spisak želja i zaboravim taj papir. U 2017. godini, a i nekoliko prethodnih, ispunila sam i više nego što sam planirala. To zaključim kad opet pogledam listu – kaže Hiristina.
Vulkani, pećine, Kilimandžaro
Krajem decembra 2017. bila je na ekspediciji u Indoneziji, na planini Bromo – aktivnom vulkanu u Istočnoj Javi. Voli da izađe iz zone komfora, jer tada oseti pozitivnu psihofizičku promenu.
– Sve ekspedicije mi otkriju jedan novi deo mene. Nisu sva učenja laka i lepa, ali kad se savlada ekspedicijski zadatak, osećaj je veličanstven. Uvek bude teško, ali se zaboravi težina i zapamti se lepo. Ronila je 2016. u Plavoj pećini u Belizeu, koju je voleo i čuveni istraživač Žak Kusto, 2015. bila je
na Kilimandžaru na preko 6.000 metara nadmorske visine...
– Zanimljivo mi je da upoznajem ljude iz celog sveta. Oni na različite načine savlađuju doživljaje na ekspedicijama i ta prijateljstva su često dugotrajna.
U detinjstvu je maštala da postane astronaut i glumica. Astronauti su joj prva asocijacija za pomeranje granica mogućeg. Zato je svoj stan, ali i sobu svoje ćerke ukrasila tako da podsećaju na Nasu i orbitu.
– Još se nadam da ću obići zemaljsku kuglu u svemirskom brodu. Odustala sam od astronautske karijere jer mi prirodnjačke nauke nisu nikad išle. Ali gluma mi je pružila mnoštvo avantura - kaže Hristina.
Od sedme godine pohađala je dečju i omladinsku školu glume profesora Bate Miladinovića. Učila je Filološku gimnaziju u rodnom Beogradu.
Nikad nije imala glumačke uzore niti je priželjkivala određenu rolu. Roditelji su je vaspitali da je bitno da autentičnošću gradi karijeru.
Mama balerina, a tata nomad
Tata Branislav, stomatolog, živi u Londonu. – Tata je avanturista, kao nomad, živeo je širom planete. Na njega sam hrabra i avanturista, rado se suočavam sa izazovima. Majka me je naučila disciplini, čovečnosti i izdržljivosti. Danas imam samo dobitke jer me je strogo vaspitala i osamostalila. Ne mogu ni da zamislim da živim od tuđe pomoći. Nisam parazit, volim da upotrebim svoje veštine da steknem nešto zato što se takozvani „lakši“putevi u životu pokažu teži.
Glumac Nikola Đuričko naučio ju je da se uloga prihvata iz tri razloga: zato što je dobra, zato što pomažeš kolegi ili je dobro plaćena. Retko se, tvrdi, dese sva tri istovremeno. Nije zaposlena nigde na neodređeno. Radi s mnogo ljudi jer joj to najviše odgovara.
– Imam posla koliko želim, ne pripadam nijednom klanu. Borac sam oduvek. Kvalitet mi je vizitkarta, ne nalazim se u tabloidnom sticanju veštačke popularnosti.
S Bojanom Navojcem, hrvatskim glumcem, ima ćerku. Priznaje da je bolji čovek otkad je postala majka.
– Luča je kreativna, najveći mi je učitelj, vedra je, radoznala. Smišlja maštovite verzije svega što se desi. Čuva je dadilja Bojana kad radim. Krenula je u prvi razred. Do tada sam je vodila svuda na putovanja. U kući ne gledamo TV program. Ona gleda crtaće, dečje filmove i sluša muziku.
Hristina još uči o samopouzdanju. Radi na svojim manama. Ne bi se vratila ni sekund u prošlost. Fan je budućnosti u svakom smislu.
– Gledam da promenim okolnosti nabolje, moja je odgovornost da menjam šta je do mene. Gluma nije lak posao za dušu i glavu, stalno krojiš razne identitete. Ranoranilac sam i rano idem na počinak. Retko izlazim, ne pijem alkohol i ne pušim.
Dosadašnji život ocenjuje kao težak, bolan i naporan. Ali i divan, veseo i raskošan. Ključan je, ističe, ugao gledanja. Zabavno je, tvrdi, biti Hristina. Voli dane ispunjene smehom i da zasmeje druge ljude. Stalno uči.
– Po mojim standardima, koji rastu stalno, imam srećan život. Sa 35 godina sam ispunjenija nego kad sam bila mlađa. Ljubav prema sebi je mnogo važna škola.
Nikad mi nije dosadila gluma, iz uloge u ulogu rastem. To je posao za putnike, jer se menjaju role, lokacije, vreme, ekipa...
Volela bi da ima još dece, ako joj „Bog i kosmos dozvole“. Porodica su joj i prijatelji i emotivni partner, jer ih je samostalno odabrala. Većinu prijateljstava ima više od decenije i retko su iz umetničkog sveta.
– Plašim se starosti jer mi je nepoznata. Ali mi je i izazov da vidim šta me čeka.
Hristini su ekspedicije deo života, baš kao porodica i gluma. Izazovi koje na početku svake godine stavlja na spisak želja