I ratnici i diplomate
Nemanjići su bili vladari u pokretu, koji su stalno nadzirali teritoriju kojom vladaju. Oni su u najboljem smislu te reči, sa svim usponima i padovima, pobedama i porazima, pravi srednjovekovni alfa tim
Istorijski gledano, značaj Nemanjića je toliki da imamo sve razloge da se ponosimo što smo njihovi potomci
Veliki su ktitori, svesni da vladar mora da investira u spasenje sopstvene duše. Istovremeno su i zakonodavci, koji iako srednjovekovno strogi, imaju poseban osećaj za one najslabije među sobom. Otuda i zanimljiv detalj u čuvenom Zakoniku cara Dušana koji govori o privilegiji za sirotu kuđeljnicu (žena koja živi od proizvodnje vune i tekstila), na koji način moćni vladar pokazuje da vidi i podržava ubogu ženu iz naroda koja preživljava zahvaljujući svom radu.
Njihovu vojsku uglavnom čine plaćenici, profesionalci iz svih delova Evrope, ali i iz Azije.
Žene se, veoma promišljeno, princezama i plemkinjama sa Istoka i Zapada, jer su svesni da je vladarski brak pre svega politički akt koji treba da ojača njihova stremljenja.
Oni su ratnici, ali i diplomate. Odlično znaju da moraju da vladaju i državom i crkvom kako bi njihova moć bila potpuna, otuda gotovo uvek jednog sina postavljaju za vladara, a drugog za crkvenog poglavara. Brojni izvori iz epohe nedvosmisleno ukazuju da su i te kako dobro obavešteni o aktuelnim političkim, kulturnim i društvenim kretanjima.
Pogrešno bi bilo pomisliti da su Nemanjići bili idealni. Nisu. Za današnje shvatanje politike i etike oni su autokrati, beskompromisni, osvajači, na trenutke drakonski strogi i nepopustljivi.
Međutim, svi navedeni momenti primereni su vre- menu u kojem su živeli.
Sa istorijskog stanovišta, njihov učinak je takav i toliki da imamo sve razloge da se ponosimo što smo potomci naroda koji je iznedrio takav vladarski dom. Neverovatnu grupu pripadnika jedne porodice koja je umela da planira na duge staze i vidi daleko ispred svog vremena. Redak kvalitet.