U cinku se krije imunitet
Znaci nedostatka cinka su bele fleke na noktima, suva koža, perut, opadanje kose, česte infekcije
Posle gvožđa u tragovima najzastupljeniji element u čovekovom organizmu jeste cink. On utiče na rad enzima, od kojih neki deluju u ćelijama imunološkog sistema. Neophodan je za rast i razvoj, podstiče stvaranje belih krvnih zrnaca u koštanoj srži, ima udela u mineralizaciji kostiju, sintezi belančevina i regulaciji krvnog pritiska, a ustanovljeno je i da suplementi cinka pomažu da se imunološki odgovor vrati u normalno stanje.
Cink ugrožava sposobnost rinovirusa, odgovornih za oko 80 odsto prehlada, da se razmnožavaju. Kako podstiče imunosistem i ima antioksidativnu ulogu, uz redovno snabdevanje organizma ovim mineralom moguće je ublažiti simptome prehlade i ubrzati oporavak organizma.
U rezultatima istraživanja objavljenog u „Kanadskom medicinskom žurnalu“stoji da vitamin C, koji se smatra najboljim u borbi s virusima, nema efekat na uobičajene prehlade sem što može da skrati trajanje infekcije. U istom istraživanju se ističe da je u prevenciji širenja virusa, pored pranja ruku, ključna upravo konzumacija cinka.
Unos cinka mora biti svakodnevan, jer ga organizam nema u rezervi. Prirodni izvori cinka su crveno meso (svinjetina, govedina), zrna žitarica, pšenične klice, spanać, boranija, grašak, jaja, mleko, ostrige, vino, seme bundeve, pivski kvasac… Međutim, apsorpcija cinka iz namirnica biljnog porekla lošija je nego iz namirnica životinjskog porekla.
Nedostatak cinka u organizmu obično se javlja kao posledica usvojenih navika u ishrani, a mnogo češće nedostaje ženama, tinejdžerima, deci i starim osobama. Nekad su potrebe za cinkom, kao kod trudnica, dojilja ili dece u periodu rasta, prirodno povišene, a neki lekovi, kao što su antibiotici, diuretici i antiinflamatori, posle duže upotrebe utiču na gubitak cinka. Apsorpciju cinka znatno ometa duža terapija gvožđem ili bakrom.