Ona je naša doktorka Bouns
Kad nije u DNK laboratoriji, gde ispituje kosti, analizira krađe, silovanja i ubistva, uživa s porodicom, gaji cveće u svom vrtu i pravi kolače s malinama za ćerku Dunju i sina Mihajla
Na nedavno održanom Međunarodnom kongresu Društva za forenzičku genetiku u Seulu, gde je učestvovalo 700 naučnika iz 68 zemalja sveta, dr Dragana Zgonjanin Bosić iz Centra za sudsku medicinu, toksikologiju i molekularnu genetiku Kliničkog centra Vojvodine dobila je specijalnu nagradu i svrstana je među devet najboljih forenzičara na svetu.
Ova nagrada je potvrda za Draganin naučni rad, trud i entuzijazam koji je utkala u razvoj novosadske DNK laboratorije, ali i priznanje za saradnju s drugim laboratorijama, među kojima se izdvajaju one s policijama iz Dubaija i Katara.
– Moja ispitivanja rasvetljavaju krivična dela, pružaju specifičnu i osetljivu detekciju muške DNK, prvenstveno kod seksualnih zlostavljanja – kaže doktorka Bosić, stalni sudski veštak forenzičke genetike i sudskomedicinske toksikologije i šef Odseka za DNK analizu KCV-a.
Laboratorija je kao dete, a detetu treba pažnja
U novosadskoj DNK laboratoriji Dragana je od njenog osnivanja. Rasla je i sazrevala zajedno s njom.
– Ovu laboratoriju osnovao je moj učitelj doktor Miloš Tasić, sudski lekar i svetski priznat forenzičar. On je bio čovek s vizijom, a ova laboratorija jedan je od njegovih poslednjih poduhvata. Meni je ostavio u amanet da je dalje razvijam. I jesam, sama sam ovladala svim tehnikama DNK analize. Laboratorija je živ sistem, kao dete koje raste, a detetu treba pažnja. Zato se ja trudim da naša DNK laboratorija stalno
Dragani prija što je među devet najboljih na svetu. Ipak, godinu iza nje nije obeležila ta prestižna nagrada, već smrt njenog oca Mileta
raste i razvija se i da postane lider u ovom delu Balkana.
Diplomirala je hemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, a onda ju je put usmerio ka forenzici. Njen magistarski rad bavio se analizom forenzičkih uzoraka droge ekstazi, a doktorska disertacija bila je iz oblasti forenzičke genetike.
Priznaje da kao student opšte hemije nije ni pomišljala da će se jednom baviti forenzikom.
– Kada sam se prvi put suočila s ljudskim ostacima i kada sam morala da uzmem uzorak kostiju, bilo je veoma stresno.
I sada me pogađaju ljudske sudbine i teške životne priče s kojima se svakodnevno srećem. Teško mi je i bolno kada moram da uručim nalaz utvrđivanja očinstva koji potvrđuje da neko nije otac deteta koje je gledao kao svoje.
Dragana ne krije da joj prija što se našla među najboljim u svojoj struci. Ipak godinu iza nje nije obeležila nagrada u Seulu, niti nagradno putovanje u Dubai, već smrt njenog oca Mileta.
– Još nisam odbolovala tragediju koja me je zadesila prošle godine. Osećam se kao ptica bez krila jer ne mogu da se sakrijem pod njegovo okrilje od svih zala i nedaća koje prete. Može ceo svet da vidi i zna za moje uspehe, a meni se, opet, čini da bih prvo njemu potrčala u zagrljaj. Moj otac je bio satkan od dobrote, veliki čovek, s velikim delima iza sebe, koji je celog života pomagao svima. Mnogo ljudi iz naših krajeva, ali i izbeglih sa Kosova, imali su njegovu pomoć.
Dragana je rođena u Vukovaru, odakle je izbegla početkom rata – i to joj je zauvek obeležilo život.
– Sećam se svog detinjstva u Vukovaru, mirisa Dunava, dedinog vinograda, meke trave u svom dvorištu, maminih i tatinih ruku koje brata Milenka, sestru Biljanu i mene čvrsto grle. Vukovar je i dalje moj omiljeni grad, u koji odlazim jednom mesečno i provodim vreme s dragim ljudima.
Veliki ljudi su mi uvek pružali ruke
Kad nije u laboratoriji, gde analizira krađe, silovanja i ubistva, Dragana uživa s porodicom, gaji cveće u svom vrtu, kuva za kćerku Dunju i sina Mihajla i dočekuje prijatelje, kojima sa suprugom Zvjezdanom pravi „najbolji roštilj na svetu“.
– Sa suprugom sam od 1992, a od 2006. godine smo u braku. On je jedno vreme živeo u Engleskoj, ali se zbog mene vratio u Srbiju i sada ima privatni biznis, uzgaja voće i povrće u staklenicima. Najsrećniji smo kad po podne pijemo kafu dok se Dunja i Mihajlo igraju u našem dvorištu, koje smo s mnogo ljubavi uredili. Deca onda naberu sveže maline, pa zajedno pravimo kolače – sigurna luka i utočište.
Priznanja koja stižu sa svih strana nakon što je stigla vest o nagradi iz Seula Draganu nisu promenila. Jednako je skromna, posvećena, istrajna i iskrena kao što je oduvek bila.
– Kud god sam išla, sejala sam prijatelje, privlačila iskrene ljude, sebi slične, jer mi se čini da je moja pitoma i pomirljiva duša koju sam ponela iz svog doma učinila da su mi dobri i veliki ljudi uvek pružali ruke – kaže naša sagovornica.
U prilog tome govori i ono što je prof. dr sc. Milovan Kubat, utemeljitelj DNK analize na ovim prostorima, rekao o Dragani: „Njen rad, predanost, posvećenost i skromnost pomeraju granice sredine u kojoj delujemo“.