Molitve za potomstvo na Ružičinoj međi
Već decenijama kroz Srbiju kruži priča da u selu Zvečka u crkvi postoje dve čudotvorne ikone – Bogorodice i Isusa Hrista. Priča se da su mnogim nevoljnicima, bolesnima i bračnim parovima bez poroda pomogle da nađu spas kad su izgubili svaku nadu
Malo ko će slučajno svratiti u selo Zvečka nadomak Beograda. Selo kao selo, iako najveće u opštini Obrenovac. Čak i u seosku crkvu teško da će neko bar iz radoznalosti ući, a imao bi razloga jer je veoma stara i pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kao pojedinačno dobro. Tako je jer se s puta ne vidi jasno. Ali narod ipak dolazi. Živa reč koja se prenosi s čoveka na čoveka jača je od svih turističkih i istorijskih zanimljivosti koje može u nekoj reklami da ponudi obrenovačka opština.
Priča već decenijama kruži kroz Srbiju, a preko Srbije i kroz dijasporu, da u Crkvi rođenja Presvete Bogorodice u selu Zvečka postoje dve čudotvorne ikone. Jedna – Bogorodice i druga – Isusa Hrista, i da su obe mnogim nevoljnicima, bolesnima i bračnim parovima bez poroda pomogle da nađu spas kad su izgubili svaku nadu.
Da li su ikone zaista čudotvorne, nije na nama da sudimo, ali da nečeg pozitivnog u crkvi u Zvečkoj ima, mogu da potvrde i istorijski podaci o nastanku ovog sela. Selo Zvečka veoma je stara naseobina. Prema nekim zapisima, legendama i lokalnim pričama, možda datira još iz 11. ili 12. veka. Nastalo je iseljavanjem stanovništva koje je živelo u naselju Breska. Zbog čestih poplava ljudi su tražili pogodnije mesto za život, pa su počeli da se naseljavaju na teritoriji današnjeg sela Zvečka. Spas od poplava i zdravo mesto za normalan život našli su ni manje ni više nego na prostoru gde se danas nalazi Crkva rođenja Presvete Bogorodice, a koji se nekad zvao Ružičina međa. Gde se naseliše, tu i ostaše vekovima.
Seoska crkva podignuta
je davne 1887. godine, i to na temeljima stare crkve brvnare. I ikone u crkvi su stare – pripadale su crkvi brvnari, tačnije dvema takvim brvnarama – ovoj iz Zvečke i jednoj iz Breske. Većinu ikona naslikao je Nikola Posniković, a neke, kako se pripoveda, možda i Petar Nikolajević zvani Moler, koga je knjaz Miloš predao Turcima.
Za dve ikone – Bogorodice i Isusa Hrista – ne zna se ko ih je naslikao, ali veruje se da su čudotvorne. Naučnici bi rekli da se tu pre radi o autosugestiji nego o nekakvim natprirodnim čudima. Ali šta god da je u pitanju, ove dve ikone za vernike imaju magično dejstvo. Na poklonjenje im dolaze mnogi koji se bezuspešno leče, a najviše parovi koji ne mogu da imaju decu. Dolaze, kažu, iz svih krajeva Srbije, ali i iz inostranstva.
Dodatnu misteriju podstiče i priča da se ikona Bogorodice ne može nikako jasno slikati. Navodno, kako god da se snimi, njeno lice je ili presvučeno nekom svetlošću ili nekakvom skramom. Čak i da neko ne uspe da napravi jasnu fotografiju, odnosno, da na slici izgleda kao da se o lik Bogorodice odbija svetlost, nauka bi možda dala neki odgovor. Ali vernike koji dolaze u crkvu u Zvečkoj i mole se pred ovim ikonama taj odgovor ne zanima. Njima je vera u isceliteljsko dejstvo ikona najvažnija.