Pozdrav taksisti
Aerodrom. Rani jutarnji let. Stigoh usred noći, ali knap. Idem na dva dana, a ponela veliki kofer, jedini koji imam. Bio je poluprazan, ali šta ima veze, pomislih, bolje da nosim i veliki, pa da ga lepo guram nego da vučem torbu u ruci. „Gospođo, niste videli na karti, možete samo ručni prtljag.“Priznajem, nisam. „Verujte mi, kofer je skoro prazan, on je lakši od ručnog prtljaga, evo izmerite.“„Važne su dimenzije, a ne težina“, odgovara mi čovek na šalteru za čekiranje strogo poslovno. Počinjem polako da paničim. „Pa ništa, prepakujte se u manji“, odgovara mi hladnokrvno, kao da sam ponela još tri manja, a došlo mi da se spakujem u veći.
Ne znam šta mi je činiti, propustiću let. Vreme curi. Gde da idem da jurim tašnu, mahnito ulazim iz radnje u radnju. Aerodromske cene, možete misliti, prava sitnica. Na kraju, u nekoj trafici, nekako nađem neki ranac, crn, tanak, kao kabanica. Krenem da se prepakujem. Staje u njega svašta.
I guram tako nogama i rukama sve ono što je do pre minut bilo ispeglano. I tek onda shvatim: šta ću s onim koferom?
Ništa, zamoliću nekog da mi ga sačuva do sutra uveče dok se ne vratim. Deluje jednostavno, zar ne? Od šaltera, obezbeđenja, prodavaca u radnji, sektora izgubljeno–nađeno, svi su me gledali kao da na čuvanje hoću da im ostavim pokojnika, u najmanju ruku. Shvatam, moram da se oprostim od kofera. Mogu i da propustim let, ali to ne dolazi u obzir. Misli, Sandra, misli.
I upali se lampica, daću nekom taksisti ispred da mi odveze kofer na adresu. Kad, ne lezi vraže, i taksisti počeli od mene da beže kao da imam zaraznu bolest. Misle, ko zna šta hoću da im uvalim.
Više i ne znam hoću li stići na let. O, bože, ima li kraja ovome! Plače mi se. I onda, kad je očaj najveći, spas se pojavi. Prilazi mi taksista koji je čuo šta sam pričala i kaže: „Staviću kofer u gepek, pa me zovite sutra da vam vratim.“Čujem i ne verujem šta kaže! Hvala mu „đe čuo i đe ne čuo“, što bi rekla naša koleginica. Evo čoveka (Ecce homo), kako reče Pontije Pilat.
Od šaltera, obezbeđenja, prodavaca, sektora izgubljeno– nađeno, svi su me gledali kao da na čuvanje hoću da im ostavim pokojnika, u najmanju ruku