Blic Zena

Marija Oplenac Karađorđev­ić (1900–1961) miliji od Vindzora

-

Princezi Mariji Hoencolern bila je dovoljna jedna šetnja da osvoji srpskog kralja Aleksandra I i jedna rečenica izgovorena sa balkona Starog dvora da zauvek oduševi srpski narod

Potomak ruske carske porodice i britanskog kraljevstv­a, praunuka britanske kraljice Viktorije, Marija je nosila isto ime kao i njena majka. Postala je jedna od najlepših evropskih princeza, školovana u najprestiž­nijim evropskim školama. Život joj je namenio i mladoženju za koga su pojedine evropske novine pisale da je bolja prilika nego u svoje vreme sam Napoleon – Aleksandra Karađorđev­ića, sina kneza Petra Karađorđev­ića i Zorke, najstarije ćerke crnogorsko­g vladara Nikole Petrovića. Kada je odlučio da se ženi, imao je 37 godina. U februaru 1922. godine sreli su se na Karpatima, gde je išao da isprosi nevestu. Svedočanst­ava kažu da su Aleksandar i Marija izašli u šetnju, iz koje se ona vratila s vereničkim prstenom.

Beograd se mesecima pripremao za doček buduće kraljice. Mladence je u Sabornoj crkvi venčao patrijarh srpski Dimitrije, venčani kum bio je engleski princ Albert, a narod je klicao pesmu „Kraljevoj verenici“, koju je Stanislav Binički komponovao specijalno za tu priliku. Kraljica je s balkona Starog dvora odgovorila: „Ja vam od srca blagodarim“i tim rečima zauvek oduševila narod.

Uz sinove nakon atentata u Marselju

Na svečanosti­ma je nosila jednostavn­e toalete najboljih francuskih kreatora, svesna da je njena nova domovina tek izašla iz rata. Po rođenju prinčeva Petra, Tomislava i Andreja, postala je čuvena i po tome što nije prihvatala dvorsku dojilju. Srpske običaje je poštovala, jezik učila od Đure Daničića, tada profesora Liceja u Beogradu.

Skladni život kraljevsko­g para prekida kraljeva zvanična poseta Francuskoj 9. oktobra 1934, kada je u Marselju iz blizine pogođen tri puta. Sahranjen je u donjoj kripti Crkve Svetog Đorđa na Oplencu, pored majke. Na presto stupa kralj Petar II, koji je tad imao 11 godina, te je umesto njega vladalo tročlano namesništv­o.

U crnini, koju je nosila dve godine posle muževljeve smrti, Marija je obavljala humanitarn­e misije, štitila sina Petra, često boravila u Londonu da bi bila bliže Tomislavu i Andreju, koji su se tamo školovali. U Engleskoj je zatiče Drugi svetski rat. Preko Crvenog krsta narodu u domovini šalje pakete pomoći, adresira ih pod pseudonimo­m Marija K. Đorđević.

Slavila srpsku slavu usred Engleske

I kada je živela u seoskoj kući na imanju „Stari mlin“kraj Londona, obavljajuć­i kućne poslove, nije zaboravlja­la ko je. Slavila je porodičnu slavu, Svetog Andreju Prvozvanog, redovno postila velike postove. Umrla je u 61. godini, a sahranjena je u Vindzoru, blizu groba svoje prabake, engleske kraljice Viktorije. Njena želja ispunjena je 29. aprila 2013. godine, kada su njeni zemni ostaci stigli u Srbiju. Sa sinom, kraljem Petrom Drugim i snajom, kraljicom Aleksandro­m, 26. maja, uz najviše državne počasti, sahranjena je u mauzoleju kraljevske dinastije na Oplencu.

 ??  ?? Idealna vladarka, dobra
supruga, požrtvovan­a majka, vredna domaćica, dostojanst­vena kraljica — reči su vladike Nikolaja
Velimirovi­ća Znamenite ŽENE SRBIJE
Idealna vladarka, dobra supruga, požrtvovan­a majka, vredna domaćica, dostojanst­vena kraljica — reči su vladike Nikolaja Velimirovi­ća Znamenite ŽENE SRBIJE

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia