Bogatstvo vredno truda
Negovanje prijateljstava je velika umetnost. Ima nas manje i više talentovanih, ali najvažnija je želja da neki ljudi budu deo vašeg života. Da s njima delite radost i tugu, turbulentne periode, odrastanje dece, porodične lomove, poslovne uspehe i promašaje...
Osećanje pripadnosti i zajedništva razvija se godinama. Slivaju se u jedno različiti ljudi, pa u nekom trenutku više i ne znate kada i gde ste ih upoznali i zavoleli. Postaje nevažno kako su se spojili oni koje ste sreli u najranijem detinjstvu sa onima koje ste stekli kasnije. Ne pitate se više šta je povezalo stara porodična prijateljstva, ne čudite se kad vaša sestra pije kafu sa prijateljicom vaše prijateljice, ne analizirate otkud to da su se roditelji, pa i čitave familije povezale, nije vam važno kad su se to deca vaših prijatelja različitih uzrasta međusobno zavolela i počela da neguju svoje priče. Ne pitate se ništa od toga jer vam je srce puno. U nekim zrelim godinama shvatite da oko sebe imate krugove prijatelja.
Neki se ponekad preklapaju, neki se nikada ne dotaknu i to ne umanjuje bliskost i ljubav koju osećate prema svima. To samo znači da ste s vremenom, negujući prijatelje, postali bogati. U takvim prijateljstvima nema nikakvih interesa. Naravno, nađete se jedni drugima kad treba, bez osećanja da neko nekome nešto duguje. Družite se zato što vam je lepo.
Da ne pomislite da idealizujem stvari. Nije to lako i nikad nije idealno, ali je valjda zato toliko veliko. Nedostatak vremena i umor su najčešći izgovori da se zaboravi na sve oko sebe. Uz svakodnevne obaveze jedva čekam da uđem u kuću i u svoju tišinu. Da ćutim. A onda se setim da je u tom trenutku teže prijateljici koja leži u bolnici. Druge se bore s tugom, muku muče s majkom, poslom ili nemanjem posla, s decom, mužem, skupim majstorima... Ruka sama posegne za telefonom. Ne šaljem bezlične poruke sa srcima, poljupcima i mišićima, već zovem. Dugi razgovori me zamaraju, ali volim da ih bar načas čujem. Po glasu znam šta mi je činiti: utešiti, nasmejati, izgrditi, pohvaliti ili požaliti se.
Odavno znam da je novi napor najbolji lek protiv umora. Napor je usred radne nedelje prihvatiti poziv prijatelja noćobdija na druženje. Onda pomislim da su i oni posle posla spremali tople sendviče i žito sa šlagom, pa mi bude lakše da posle burne nedelje pozovem prijatelje i familiju na ručak. Negovanje i čuvanje prijatelja jeste umetnost, ali i ozbiljan posao vredan svakog truda.
Po glasu znam šta mi je činiti: utešiti, nasmejati, izgrditi, pohvaliti ili požaliti se