Jedna od nas: Milica Todorović
Moj život je šou program
Svako leto neka Miličina pesma obeleži vrele dane. Prošle godine to je bio megahit „Limunada“, duet s Eminom Jahović, a ovog je tu „Šou-program“.
– Za pesmu sam se opredelila zato što ilustruje moju snažnu energiju, a dopao mi se i naziv jer je život zaista pomalo šou-program, a i moj je, i uživam u njemu. Zbog toga nikad neću učestvovati u rijalitiju iako su toliko popularni – priča nam na samom početku Milica.
Danas je zovu srpska Šakira, a počela je kao tinejdžerka. Kako kaže, začas se snašla, na estradi je kao riba u vodi. Takmičenje u „Zvezdama Granda“pamti kao lepo iskustvo, mnogo manje stresno nego što bi sad bilo.
– Nismo imali žiri i taj strašni sud, publika je glasala SMS-om, pa je moja jedina bojazan bila da ne otpevam pogrešno. Ali uspomene iz takmičenja su mi, sve u svemu, mnogo lepe – seća se Milica i dodaje kako nikad neće zaboraviti uzbuđenje dok je sa mamom Jasminom putovala iz Kruševca u Beograd.
Ekipa koja se takmičila bila je, kaže, sjajna, delili su i strah i sreću i putovali po Americi, Australiji...
– Tada sam prvi put imala priliku da upoznam pevače, starije kolege, koje sam kao mala slušala i čije sam pesme pevala. To je iskustvo za ceo život. Koliko god da je bilo teško u nekim situacijama, mnogo sam naučila.
Kad je spomenula kolege, volela bi da sa nekolicinom domaćih i inostranih otpeva duet, a misli da bi se najbolje uklopila baš sa Šakirom. Leto provodi radno, na Crnogorskom i Hrvatskom primorju, a kao i većina pevača, letuje u januaru. Popularnost joj je, kaže, donela mnogo toga lepog: putovanja, prijateljstva, druženje sa publikom...
– Prija mi ta svakodnevna komunikacija sa ljudima koji me vole, kad mi traže autogram, kad hoće da se slikaju sa mnom, pohvale me, neopisiv je to osećaj. Jedino što mi fali je više vremena za najbliže. Ne stižem često da odem u Kruševac da ih posetim i krivo mi je zbog toga.
Sebe uopšte ne posmatra kao zvezdu niti živi tako.
– To zvuči rogobatno. Imam sreću da mi je bog dao talenat za muziku i da od toga živim. Ja sam obična devojka i drago mi je zbog toga.
Kad se osvrne na svoj život, kaže, da nije pevačica, verovatno bi bila pijanistkinja ili glumica. Klavir je počela da svira sa 13 godina, a koliko je nadarena za glumu, pokaza-
la je kad joj je Emir Kusturica ukazao poverenje i dao glavnu ulogu u operi „Vreme Cigana“. Sa kolegom i najboljim drugom Stevanom Anđelkovićem premijerno su je izveli u pariskoj operi „Bastilja“.
Odrasla je, kaže, u porodici gde nije bilo strogoće, ali se znao red. Ima dve sestre i brata i svi su jako bliski.
– Jako sam ponosna na njih, mnogo su dobri. Starija sestra Jovana živi u Beogra- du, ima dvoje dece, treće je na putu, a mlađa Anđela je u Jagodini, diplomirala je Pedagoški fakultet i uskoro će postati učiteljica. Brat Vladan živi i radi u Kruševcu. Sa sestra- ma se viđam svakodnevno, a sa bratom, mamom i tatom kad odem u Kruševac ili kad oni dođu u Beograd.
Svako okupljanje je urnebesno, jer su svi, kaže, zabavni i obožavaju da se šale na svoj račun. Mašta i o tome da zanuje svoju porodicu.
- Za pet godina sebe vidim kao majku, za deceniju kao uspešnu i ostvarenu ženu sa mnogo koncerata, dobrih pesama, kvalitetnih albuma, a za 30 godina kao baku – kaže pomalo u šali Milica i dodaje da je zahvalna na toliko toga lepog što joj se desilo. Ničeg u životu nema, kaže, previše. Sve joj je dozirano taman koliko treba.
- Dobro je biti Milica Todorović, zato što je ona uvek svoja, nasmejana, raspoložena za šalu i prisebna - kaže ova simpatična Kruševljanka.
Leto provodi radno, na Crnogorskom i Hrvatskom primorju, a kao i većina pevača, letuje u januaru