U srcu žene: Milena Stavrić
Mora biti više žena u tehnici
Kada čujete da jedna žena predaje arhitektonsku geometriju na Tehničkom univerzitetu u Gracu, da je gostujući profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Beču, pa u Novom Sadu, Hamburgu, Meksiku, Istanbulu, Banjaluci, Harvardu, da organizuje izložbe radova svojih studenata u Gracu, radionice u Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu, uz to i da piše i da je majka dvoje dece, ne možete da se ne zapitate kada sve to stigne.
– Moj život je kao velika slagalica. U njoj su raznovrsne boje koje prikazuju moja različita interesovanja, a i mnogi oblici koje vidim kao vremenske intervale. Onda dođu trenuci kada se interesovanja uklope u vreme, pa tako slagalica počinje da se slaže – kaže profesorka Stavrić.
Svoj posao vidi kao posvećenost nečemu što voli, a kad se nešto voli ništa nije nemoguće.
Učila sam za život, ne za ocenu
Milena je završila arhitekturu u Beogradu, pa magistrirala i doktorirala, i to sve u kratkom roku, ali nije znala gde će je put odvesti.
– Nisam planirala ništa unapred. Roditelji su mog brata i mene učili da su najveće bogatstvo um i znanje, koje ti niko, bez obzira na spoljne uticaje, ne može uzeti niti promeniti.
Na studijama se zato tru- dila da svoje obaveze završi savesno, i nikad nije imala osećaj da uči samo za ocenu, već za život, koji zahteva praktičnu primenu svega.
– I moj posao danas zahteva svakodnevno usavršavanje i razlikuje se dosta od drugih tradicionalnih disciplina.
To Mileni ne pada teško, naprotiv. Prošle godine je bila šest meseci na Harvardu, gde je uživala radeći.
– Radna nedelja na Harvardu traje sedam dana, pet dana su predavanja, a vikendi se koriste za završavanje zadataka. Lepo je videti toliko mladih ljudi koji žele da napreduju. Daleko su oni od klišea dece bubalica. Vredni su, znaju šta ih zanima i rade sve s ljubavlju.
Međutim, koliko god joj je iskustvo s Harvarda značilo, Milena se vratila u Evropu, gde joj je porodica – ćerka Tamara studira u Beču, sin Marko je s njom u Gracu, a u Beogradu mama i brat.
– Život u Americi se razlikuje od evropskog, i meni je na ovim prostorima mnogo bolje. Moja mama se i danas trudi da deci i unucima pruži sve što može, pa tako i ja. Moja deca znaju da sam ja uvek tu za njih. Dopuštam im da naprave dva koraka nazad a jedan napred, i nadam se da je to na duže staze dobro za njih.
Beograd je, takođe, važna tačka u njenom životu. Posećuje ga relativno često, i privatno i poslovno. U kontaktu je sa bivšim kolegama s Ar-
Svake godine u oktobru, u okviru Beogradske internacionalne nedelje arhitekture, Milena u Galeriji likovnih umetnosti izlaže svoje i radove svojih studenata
hitektonskog fakulteta, gde je radila više od devet godina.
– To je kao ostrvo na kom se uvek osećate sigurno i prijatno. Balans između Austrije i Srbije mi je veoma važan. On me čini srećnom i dopunjuje me na neobičan način.
Milena dobro balansira i između privatnog i poslovnog života. Sadašnji partner Albert joj je kolega, zajedno rade, putuju, ona ga uči srpski. Studenti ih hvale, a ima ih iz cele bivše Jugoslavije.
– Studenti s naših prostora naučeni su na autoritativni odnos između nastavnika i studenta, pa su zbog toga dosta zbunjeni. Od njih puno zahtevam, ali ih i vidim kao buduće kolege.
U dobre nastavnike treba ulagati
Na Institutu za arhitekturu i nove medije, na kom radi, Milena je jedina žena u stalnom kolektivu, uvek vrlo ženstvena, negovana, našminkana, u toku sa modnim trendovima.
– Nažalost, nas je i dalje malo, ali imam mlade studentkinje saradnice. U Austriji je u tehničkim naukama čak manje žena nego u Srbiji. Kada će se to prome- niti, teško je reći, ali važno je da se desi. Muškarci i žene različito razmišljaju, pa je jedan kreativan i ravnopravan dijalog bolji za obe strane.
U Austriji već postoje posebne obrazovne mere koje podstiču devojčice da idu na tehnička zanimanja, a isto je potrebno i Srbiji.
– Škola je u meni razvila ljubav prema prirodnim naukama. Imala sam predivne profesore, tražili su mnogo, ali mnogo su nam i dali. Znate, nastavnici su prekretnice u dečjim životima i zato treba ulagati u osnovno obrazovanje, u dobre nastavnike – kaže Milena.
Deci treba omogućiti usavršavanje u drugim zemljama, kaže, da vide i dobra i loša iskustva, različite pristupe nastavi...
– Nastavnici su ti koji prepoznaju dečje potencijale i ohrabruju ih da idu dalje. Trka za ocenama treba prestati, treba postaviti individualne ciljeve i zajedno sa decom dolaziti do njih – smatra ova profesorka.