Perlice se noću drugačije nižu
Svi znaju da mi je najlepši poklon neka pokidana ogrlica ili stare perle od kojih posle domaštavam broševe
Nastavljamo da obilazimo Srbiju i upoznajemo čitateljke koje su osvojile nagrade u našoj akciji „Mojih ruku delo“. U Kragujevcu smo se još jednom uverili da su sve one moćne žene! Srdačne, zanimljive, talentovane, obrazovane, željne novih znanja i uvek pune optimizma. Takva je i Mirjana Rakić (56), o kojoj smo znali samo onoliko koliko su nam o njoj „rekli“broševi koje pravi. Već se na fotografijama koje nam je poslala videlo koliko su posebni, ali smo ostali bez daha kada je broševe poređala na sto.
– Svaki je priča za sebe i zahteva beskrajno mnogo strpljenja, koje, očigledno, imam jer sam do sada uradila dvadeset broševa od najsićušnijih perlica – priča Mirjana, profesorka muzike i muzički pedagog u svim kragujevačkim vrtićima.
Odmalena je išla u dve škole. Potom je studirala na Muzičkoj akademiji u Beogradu i ubrzano završila još jedne studije.
– Jako sam ponosna na to što sam bila među 13 primljenih na čuvenu parisku Akademiju primenjenih umetnosti jer je bilo tri hiljade prijavljenih studenata iz celog sveta – priča Mirjana na terasi svoje porodične kuće u Kragujevcu.
Pitamo je kako to da se opredelila za muzičku pedagogiju, a da druge talente ispoljava u zrelim godinama.
– Svi ti mladalački snovi su prerasli u ljubav koja mi je donela divan brak sa mojim Ljubodragom, stomatologom, naše troje de- ce Đorđa (33), Jovana (32) i Milicu (22), snahe i dve unučice. Sve smo ih podigli u dobre ljude. A svoju kreativnost sam usmerila na decu s kojom radim. „Leptirići“su grupa od dvadeset osmoro dece koju muzički vodi još otkad su bili bebe. Oni su najbolje i najlepše društvo u ovom vremenu, a njihove okice sve vide. Od nove tašne, preko brošića, do glavobolje – sa širokim osmehom priča Mirjana dok opisuje svoj dečji svet.
Za sebe kaže da je jako jednostavna, ali da je ponekad i sama svesna koliko može da bude komplikovana u toj jednostavnosti. Kaže da su crne pantalone i bela košulja oduvek njen odevni izbor, ali da nimalo nije lako pronaći ono pravo jer crno nije samo crno, niti je belo samo belo.
– Sada često ponesem i neki svoj broš. Uživam dok ih radim, i to najčešće bude do duboko u noć. Sada već svi znaju da mi je najlepši poklon neka pokidana ogrlica ili stare perle.