Jedna od nas: Gabi Novak Pamtim samo srećne dane
Gabi Novak o ljubavi, sreći i Arsenu
Baš kao u istoimenoj pesmi, koja joj je obeležila deo karijere, Gabi se priseća najlepših trenutaka
iz života koji je 42 godine delila s Arsenom Dedićem i uživa u novim, koje ponovo na sceni
otkriva sa sinom Matijom, džez pijanistom „Ono sve što znaš o meni, to je stvarno tako malo, u dve reči ne bi stalo…“, pevala je nedavno, u novom aranžmanu, numeru supruga Arsena Dedića u klavir-sali Ustanove kulture „Parobrod“nazvanoj po njemu i uz klavirsku pratnju sina Matije, s kojim u poslednje vreme sve češće nastupa. Naravno, reč je o jednoj od najvećih pevačica zabavne muzike s ovih prostora – Gabi Novak.
Iako sitno broji do 2019. godine, kad obeležava šest decenija bogatog pevačkog staža, Gabi je i dalje na sceni.
– Odavno ne pevam da bih osvajala publiku. Samo kad se nađem s ljudima koji potpuno razumeju moje viđenje muzike, glasa i duše, najviše mogu da pružim. Najradije nastupam u manjim prostorima jer osetim interakciju sa publikom, koju mogu da gledam u oči. A nastup u holu koji nosi ime po Arsenu izmamio mi je i suze na sceni – kaže Gabi.
Puno joj je srce kad peva u Beogradu. U publici ima i brojne generacije koje znaju njene pesme a rođeni su posle raspada Jugoslavije.
– I u „Bitef teatru“sam nastupala s osećajem kao da nas je Arsen gledao i slušao, kao da smo mu se svi zajedno obratili. Takve večeri mi zauvek ostanu u sećanju i zahvalna sam na njima – priča.
Htela je da slika, a onda je pustila glas
Pevanje joj odmalena nije bilo prva stavka na listi profesionalnih želja. Za svoju dušu je crtala i slikala.
– Posle završetka grafičkog smera u Školi primenjene umetnosti u Zagrebu staž sam započela kao scenograf i dizajner crtanih animacija i pozajmljivala sam glas animiranim likovima. To me je mnogo veselilo. Muzičar Bojan Adamič je u tim prilikama čuo moje vokalne mogućnosti i podstakao me je 1959. godine da zapevam uz pratnju orkestra „Big bend“u Ljubljani. Ukrštala sam mikrofon s mnogima, čak i s najvećima, poput Luja Armstronga – ponosna je Gabi.
Ističe da je uvek imala dobre tekstopisce, aranžere, Arsena za saradnika. To joj je veliki bonus u karijeri.
– Nikad nije bilo lagano pisati pesme za mene zato što ne volim komercijalu, promocije i turneje. Ako pesma progovori, progovoriće i bez medijske pompe. Postigla sam uspehe na festivalima, milionske tiraže nosača zvuka, imala turneje širom Jugoslavije, Balkana i dijaspore. I nikad nisam insistirala da budem u centru pažnje, jer kvali-
tetne pesme su nalazile put do publike – kaže iskreno.
Život bez pompe i glamura
Rođena je pred Drugi svetski rat u Berlinu, odakle joj je majka Elizabeta Rajman. Oca Đura Novaka s Hvara, ostrva na kom je provela detinjstvo, izgubila je, nažalost, u istom tom ratu. Važno poglavlje u njenom životu započelo je kad se ispred zagrebačkog TV studija upoznala sa kantautorom Arsenom Dedićem. Oboje su tada bili u braku.
– Prvo smo bili veliki prijatelji. S vremenom smo shvatili da ne želimo da živimo jedno bez drugog i venčali se. Matiju smo dobili 1973. Bili smo zajedno 42 godine, do Arsenovog odlaska 2015. Naša ljubav je uvek postojala i odolevala izazovima. Živeli smo kao običan svet, bez pompe i glamura.
Svetla pozornice nisu postojala u njenom privatnom pogledu na svet jer, kako nam je rekla, sebe nikad nije ocenjivala kao divu.
– I danas je tako. Živim kao sav običan svet. Ne treba mi glamur i nikad ga nisam imala. Važno mi je da pored sebe imam drage i pažljive ljude sa kojima skladno funkcionišem.
Na sceni je kad i koliko joj prija, a u međuvremenu pored mora oseća blaženstvo i uživa uz unuku Lu (16), koja je učila klavir i isprobala se u pevanju.
– Ona je moja velika sreća i privilegovana sam da osetim takvu ljubav. Peva, ali ne voli da se javno eksponira. Samostalno će odabrati svoj poziv.
Matija joj je, priznaje, i leva i desna ruka. Srećna je da su i sin i majka i dva muzičara koja blisko sarađuju.
– Pre 15 godina sam se zamorila od stalnih radnih obaveza, putovanja, nastupa. Muziku obožavam i nikad od nje ne bih odustala jer je neodvojiv moj deo, samo mi je tada trebalo malo predaha. Posle Arsenove smrti možda bih prestala da nastupam da nije Matijine podrške i podstreka – otkriva Gabi.
Međutim, uz njegovu pomoć za samo jednu nedelju snimila je CD „Pesma je moj život“, kolekciju Arsenovih pesama u novom pop-džez ruhu, koje je interpretirala na nov način, uz sinovljevu pratnju na klaviru. O novom CD-u razmišlja natenane. Sebi nije zacrtala rok, a cilj nazire.
– Snimanje radi snimanja novog materijala me ne zanima. Želim pesme s klavirskom i gitarskom pratnjom, a pre svega uz gitaru. Uživam što sarađujem s mladim talentovanim muzičarima s kojima se razumem na prvi takt i notu.
I dok i dalje radi koliko želi i uživa u svakom danu, pitali smo je za planove.
– Nemam velikih neostvarenih privatnih i profesionalnih snova. Ne planiram dugoročno jer ne bi vredelo, nešto treba ostaviti i izazovu. Dobar sam čovek. Volim ljude i život. Verujem da i drugi ljudi to osećaju – zaključuje Gabi.