Zdravlje Kad duša boli, potražite pomoć, nije sramota
Poruka stručnjaka sa Jesenjeg festivala zdravlja
Tužni ste, mrzovoljni, ništa ne može da vas zadovolji, sve vam je teže da radite, živite? Možda nije ništa, ali ipak proverite. Ne sami sa sobom, niti sa prijateljima, već s lekarom koji je stručan za to, poruka je naše tribine
„Depresija, hronična glad za ljubavlju“
Da bi se podnelo i ponelo teško breme svakodnevice, potrebna je ogromna snaga, koja mnogima nedostaje. Otuda je depresija četvrto najčešće oboljenje u Srbiji i zato smo joj posvetili naše novo izdanje edicije „Blic žena vodič za zdraviji život“. O toj temi govorilo se na našoj tribini „Depresija, hronična glad za ljubavlju“na Jesenjem festivalu zdravlja, a koliko je takav razgovor potreban, svedoči neu-
običajeno velika posećenost. Tinejdžeri i ljudi u zrelim i poznim godinama zauzeli su sva mesta, a mnogi su stojeći pažljivo slušali eminentne stručnjake koji su o ovom problemu govorili na
svima razumljiv način.
– Depresivnu osobu treba razumeti, ne treba je kritikoviti niti osuđivati zbog bolesti i, najvažnije od svega, treba insistirati da se javi psihijatru. Depresija se leči kao i svaka druga bolest, a što se lečenje pre započne, biće uspešnije – rekla je doc. dr sc. med. Ivana Stašević Karličić, v. d. direktora Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“.
Ona je posebno istakla
koliko je važna uloga medija u misiji da što više ljudi bude informisano o tome na koje sve načine mogu da potraže pomoć.
Potisnuta tuga izaziva novu tugu
Od depresije u Srbiji pate 419.302 osobe ili 5% populacije
– Za očuvanje mentalnog zdravlja izuzetno su važni prevencija, pravovremeno prepoznavanje i lečenje depresije i drugih mentalnih poremećaja, kao i razbija-
nje stigme koja prati obolele – istakla je doktorka, apelujući na prisutne da se ne ustežu da potraže pomoć.
Koliko je važno razdvojiti normalno tugovanje od patološkog tugovanja, objasnio je naš saradnik Marko Braković, psihoterapeut savetovališta „Entera“.
– Depresija nije samo tugovanje nego i odustajanje od života, od borbe. Ona je stanje ravnodušnosti u kome osoba gubi smisao i volju za postizanje bi- lo kakvih ciljeva. Možda će nekome zvučati čudno, ali izbegavanje tugovanja vodi u dalje tugovanje, a na potisnuta osećanja naše telo reaguje bolestima... Osećanja hronične tuge, potištenost, mrzovolja i nedostatak snage da se kvalitetno živi i radi razlozi su da se obratite stručnjacima – rekao je Braković.
Slomljena duša leči se baš kao i slomljena noga
Posebne simpatije prisutnih izazvala je šarmantna Ivana Veljković, uspešna mlada žena i majka koja je prva progovorila o tome kako se bori sa svojim depresivnim epizodama.
– Ljudi ne razumeju da depresivna osoba želi da uradi nešto za sebe, ali jednostavno ne može, nema snage. Kada sam shvatila da sama ne mogu da se izborim s onim danima kada neprestano plačem ili ne mogu da ustanem iz kreveta, potražila sam stručnu pomoć. Ljudi idu kod ortopeda kad slome nogu, a ne leče se sami ili s prijateljima. Morate da znate da se ti psihijatri i psihoterapeuti nisu džabe školovali već su tu da nam leče krhku dušu – ispričala je Ivana i dobila buran aplauz i uzvike podrške.
Apelujući da se skine stigma s ljudi koji potraže pomoć psihijatra, Ivana je na kraju ispričala jednu anegdotu.
– Iako zaista imam podršku porodice i prijatelja, jedna tetka nikako da prihvati moju otvorenost. Baš sam polazila na terapiju kad me je pozvala. Rekla sam joj gde idem i da žurim, a ona je prešla preko toga rekavši da mogu i da preskočim. Ostala je bez reči kad sam je pitala zašto onda ona nikada ne preskače odlazak na fizikalnu terapiju – poentirala je i izazvala salve smeha i odobravanja.
Po završetku tribine mnogi su se zadržali u razgovoru sa našim stručnjacima, a svi smo bili bogatiji za jedno divno iskustvo. Svi smo shvatili da depresija ne bira žrtve, ali da uz pravu i pravovremenu pomoć postoji svetlo na kraju tunela.