Zaljubljenost kao vrsta psihoze
Koliko često ste čuli da je neko lud od ljubavi, da je izgubio razum? Da li je onda ljubav dijagnoza? Ovim pitanjem bavila se Simonida Milojković u svom novom hit romanu
Kad se zaljubimo, naša stvarnost je iskrivljena, baš kao i kod ljudi koji boluju od psihoze, tako u svom novom romanu „Dijagnoza: ljubav“kaže Simonida Milojković, spisateljica i autorka hit knjige „Grabljivica“. Pitali smo je šta je sve saznala dok je pisala knjigu i šta nam to zaljubljivanje čini pa gubimo razum.
– Osobi u koju smo zaljubljeni pripisujemo osobine koje nema, idealizujemo je. Dovoljno je da osoba ima jednu osobinu s ovog spiska, pa da joj mi docrtamo sve ostale i zaljubimo se u sopstvenu predstavu – smatra Simonida.
Ushićenost i očaranost time što smo našli najboljeg partnera i razočaranje kada shvatimo da se ta osoba ne podudara sa našom predstavom čini proces zaljubljivanja i odljubljivanja toliko burnim, stresnim i bolnim.
Naša sagovornica kaže da ta ogromna želja za objektom naše zaljubljenosti podseća na narkomansku žudnju za psihoaktivnom supstancom.
Logično, nameće se pitanje koliko dugo mogu da traju strast i ta zaslepljenost?
– Dok sam pisala roman, sarađivala sam sa dvojicom psihijatara. Na osnovu njihovih iskustava iz prakse mogu reći da zaljubljenost traje od nekoliko dana do nekoliko meseci. Kad primetimo da realna osoba ne odgovara našoj predstavi, zaljubljenost nestaje. Strast pak traje dve godine, koliko je u proseku potrebno da dođe do začeća – objašnjava autorka romana „Dijagnoza: ljubav“.
Na pitanje kako se posle razočaranja vratiti normalnom životu i ne ponoviti grešku, Simonida se slaže da ne postoji čarobna pilula.
– Bol mora da se odboluje jer je osećanje tuge lekovito i ne treba ga potiskivati. Ako nakon 40 dana ne uspemo da nastavimo dalje, treba se obratiti stručnjacima koji postoje u svakom Domu zdravlja. Ni slučajno ne treba ići kod priučenih terapeuta.