Nikad nisam napravila dva ista fascinatora
Za one koji još ne znaju šta su fascinatori, tu je Tatjana iz Niša da ih ohrabri da u posebnoj prilici na glavu stave neku od njenih predivnih, maštovitih kapica od tila, čipke, perlica, pliša, perja...
Naša čitateljka Tatjana (41) iz Niša oduševila nas je fascinatorima koje pravi.
– Mlađe devojke ih tako slatko nose. Prvo su ih bojažljivo stavljale na glavu u nekim posebnim prilikama poput mature, novogodišnjeg ili rođendanskog slavlja, odlaska na svadbu, a sada ih sve češće stavljaju i za običan izlazak. Bilo mi je simpatično kada je ćerka moje prijateljice rekla da je to način da svakodnevicu pretvori u nešto zanimljivije, ali pod uslovom da niko nema isti. Zato nikad nisam napravila dva ista fascinatora, otkriva nam dok u malenom podstanarskom stanu pokazuje svojih ruku dela.
Ona se, poput mnogih u našoj zemlji, školovala za jedno, radi drugo, a sanja o trećem.
– Radim kao stomatološka sestra, tehničar. Završila sam tu srednju školu, a kasnije sam studirala u Leskovcu i postala inženjer tekstila, dizajner. Iako deluje da jedno s drugim nema mnogo veze, obe struke zahtevaju preciznost – priča Tatjana.
Stan je pun vedrih boja, a neobično zanimljive slike na zidovima daju poseban pečat i lep utisak. Kaže da ih je ona naslikala i da jedino kad slika, dozvoljava ruci da bude nemirna.
– Ipak sam sebe pronašla u ovim kapicama. Ja sam i bukvalno sanjala šešire iz noći u noć. Tako je sve i počelo, a sada sanjam o tome da jednog dana usred Niša imam svoju radionicu i salon šešira. Odavno sam ga u glavi osmislila, izgledaće kao oni stari engleski modni saloni iz filmova.
Tatjana voli velike letnje šešire koji štite od sunca i one zimske. Ume hrabro da ih ponese jer, kako kaže, čak i njene drugarice smatraju da je to previše šik.
– Još ih nisam naučila da je šik u nama. I da nije potrebna specijalna prilika da bi se na glavu stavio šeširić ili da se u kosi naprave lokne ovim figarom koji sam od vas dobila na poklon. Ove godine pokazalo se i na „Nišvilu“i na Festivalu glumačkih ostvarenja, manifestacijama na koje su sve Nišlije ponosne, da kad ima povoda ima i hrabrosti. Baš je bilo dosta žena koje su glavu ukrasile fascinatorima ili šeširom. U tim festivalskim danima naš grad postane euforičan, divan i svi se osećamo kao da smo negde otputovali – hvali svoj rodni grad.
Ipak, prija joj da nedeljom pobegne iz grada u obližnje selo Mekiš. Roditelji Jovanka i Vidosav, oboje prosvetni radnici u penziji, tamo provode vreme, pa uživaju kada im dođu ćerke i unuci.
– Uz njih, sestru Danijelu i sestriće Milicu i Ognjena svaka nedelja mi je praznik. Ostalim danima dajem sve od sebe da ostvarim svoje snove. Jedan od njih je i da jednog dana imam svoj stančić. Valjda ću ga zaraditi u salonu šešira. Što da ne. Verujem u to i radim na tome, oba preduslova ispunjavam – smeje se Tatjana.
Do detalja sam osmislila svoj salon šešira. Izgledaće kao oni stari engleski modni saloni iz filmova