U srcu žene: Milica Sentić
Strast je potrebna i za nauku i za flamenko
Milica Sentić jedna je od tri ovogodišnje dobitnice prestižne nacionalne stipendije „Za žene u nauci“, koja se dodeljuje u sklopu međunarodnog programa „Loreal–Unesko“. Na ovaj način već dvadeset godina se nagrađuju i promovišu žene čija su dostignuća doprinela naučnom napretku u celom svetu.
– Srećna sam zbog priznanja i vredne stipendije. Ovaj vid podrške daljem profesionalnom usavršavanju je ozbiljan i važan podsticaj da nastavimo da se bavimo naukom u našoj zemlji – rekla nam je Milica odmah po dodeli priznanja na maloj svečanosti koja je tim povodom upriličena u Vladi Srbije.
Znanjem do čistije sredine
Bila je uzbuđena dok je primala čestitke od kolega i prijatelja, a one najdraže došle su od najmilijih, mama Lepe, baka Javorke i braće Vuka i Nikole. Ponosni su na svoju Milicu (31), a baka nije krila ni uzbuđenje ni suze, one prave radosnice.
Kao naučni saradnik zaposlena je u Centru za ekologiju i tehnoekonomiku na Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Univerziteta u Beogradu i članica je prestižnih svetskih hemijskih društava. Ovo priznanje dobila je za projekat čiji pun naziv zaslužuje da bude napisan iako će ga retko ko razumeti: „Inovativni pristup za degradaciju toksina cijanobakterija, akutnog eko-toksikološkog problema u vodenim eko-sistemima u svetu i u Republici Sr- biji“. Zvuči komplikovano, ali dovoljno je znati da se Milica bori s raznim otrovima u našoj životnoj sredini i da ćemo svi osetiti korist od njene nauke.
– Moje oblasti su elektrohemija, bioanalitička hemija, napredni materijali i hemija životne sredine. Sve to je važno kako za nauku, tako i za rešavanje konkretnih problema u našem okruženju, naročito problema zdrave pijaće vode – priča Milica.
Naučnici nisu čudaci
Njena vedrina i neposrednost suprotni su uobičajenoj predstavi o naučnicima kao suzdržanim ljudima, čudacima koje retko ko razume. Samo se nameće, pa je pitamo koje predrasude o naučnicima nisu tačne.
– Mnogi misle da je većina naučnika izolovana od sveta i usmerena samo na rad. Ova profesija zahteva posvećenost i te predrasude mogu ponekad biti tačne. Otuda ono da smo čudaci koji žive samo za laboratorije. Ima puno drugačijih primera. Zaljubljenik sam u
Nauka treba da rešava konkretne probleme iz našeg okruženja, naročito problem zdrave i kvalitetne vode za piće
špansku kulturu, jezik i flamenko. Čari ovog plesa spoznala sam u beogradskom „Institutu Servantes“, u okviru plesne škole „Bolero“. Nastavila sam da plešem i u Francuskoj, tokom doktorskog i postdoktorskog usavršavanja, pa čak uspela i da nastupam u nekim od prelepih pozorišta Bordoa. Nekoliko meseci sam provela na usavršavanju plesa u Sevilji, najlepšem gradu Andaluzije. Evo još primera. Vojin Gordanić, moj profesor u plesnoj školi, po struci je geohemičar, objavio je vrhunske radove u svojoj oblasti i ostvareni je naučnik. Još jedna članica plesne grupe je hemičarka i rukovodilac kontrole kvaliteta poznate pivare – pričom ruši predrasude o naučnicima.
Mali fudbal za sigurnost
Odrastala je sa bakom i dekom u kući sa velikim dvorištem. Naučili su je da čita i piše pre polaska u školu, preneli joj ljubav prema prirodi i životinja- ma, pa iz tog vremena ima neprocenjive uspomene i prijateljstva od kojih neka i danas traju.
– U velikoj porodici uvek ima povoda za okupljanje. Od majke sam usvojila temeljitost i istrajnost u obavljanju poslova, što mi je kasnije dalo neophodnu praktičnost pri izvođenju eksperimenata. Otac mi je razvio ljubav prema čitanju, pa je radoznalost umnožavala pročitane knjige, koje su mi najdraži poklon. Zahvalna sam što su me svojim primerom naučili da budem velikodušna i da pomažem drugima – kaže.
Rado se seća i omiljenih nastavnika hemije i biologije u osnovnoj školi, prirodno-matematičkog smera u Šestoj beogradskoj gimnaziji, ali više od školskih takmičenja u biologiji pamti takmičenje u malom fudbalu za žene.
– Profesor fizičkog je podržao naš devojački bunt i želju da dečacima dokažemo da možemo da igramo fudbal. Izveo nas je na teren kao ravnopravne protivnike i ubrzo smo postale opšta senzacija. Osvojile smo prvo mesto na gradskom takmičenju – seća se Milica jednog od presudnih događaja za kasniju odvažnost u svojoj današnjoj profesiji.
Kaže da je jako rano osetila poriv da uradi nešto što će ostaviti traga i predano radi na tome da u svojoj oblasti pomogne planeti Zemlji, a posebno pitanju snadbevanja ispravnom vodom za piće stanovništva.
– Imam priliku da primenim savremene koncepte elektrohemije u zaštiti vodenih eko-sistema i vratim se toj prvoj ljubavi koja me je usmerila na naučno-istraživački rad. Novoj godini se najviše radujem zbog bakinog 80. rođendana. Porodična toplina i bezrezervna ljubav veliki su mi podsticaj za sve što radim. Verujem da ću i ove godine predstavljati rezultate istraživanja na međunarodnim kongresima, a nadam se uspešnim aplikacijama za neke druge stipendije – s puno optimizma gleda na godinu koja je pred nama.