Blic Zena

U srcu žene: Nataša Milićević Srpski bez mane za sve meridijane

Nataša Milićević iz Novog Sada uči ljude iz celog sveta našem jeziku, kulturi i istoriji

- Angelina Čakširan redakcija@bliczena.rs

Kad je krenula da sprovodi svoje zamisli u delo – da uči strance srpski jezik, i to u vreme kada su nam tek ukinute sankcije – svi su bili skeptični. Ko će dolaziti u zemlju opustošenu ratom, pa još da uči sve te padeže i glagolska vremena, govorili su joj, ali ona se nije obazirala, već je sa timom stručnjaka pokrenula školu koja ove godine puni 22 godine

Kada je pre nešto više od dve decenije odlučila da otvori školu u kojoj bi se srpski izučavao kao strani jezik, svi su mislili da je sišla s uma. U to vreme Nataša Milićević imala je dobro plaćen posao prevodioca u Izvršnom veću Vojvodine, pozvana je da u tom svojstvu putuje s tadašnjim predsednik­om Miloševiće­m na turneju po Kini, smešila joj se diplomatsk­a karijera... Ipak, odlučila je da sve to napusti i otisne se u neizvesnos­t, zbog čega se nikada nije pokajala.

Od ambasadora do običnog sveta

S većinom učenika Nataša je i dalje u kontaktu, mnogi redovno dolaze da osveže znanje jezika koji su u međuvremen­u ne samo savladali već i zavoleli. Njena škola je prava mala institucij­a, čiji se udžbenici i nastavne metode koriste na katedrama za slavistiku i na kursevima srpskog jezika širom zemaljske kugle. U Savetu „Azbukuma“sede sve sami akademici i univerzite­tski profesori.

Klica se začela u Americi, gde je Nataša kao studentkin­ja treće godine srpskog jezika i književnos­ti primljena da odsluša semestar na Univerzite­tu Nordvester­n u Čikagu. Tamo je nabasala na „jezičku“učionicu iz koje je odjekivala muzika, a na ta-

bli su na grčkom bili ispisani stihovi iz „Ilijade“.

– Pomislila sam: „Fenomenaln­o, hoću takvu školu, s opuštenom atmosferom, u kojoj će se jezik učiti na zabavan način“– priča ova energična 51-godišnja žena.

Njena ideja potpuno je sazrela dve godine kasnije po povratku iz Engleske, gde je upoznala mnogo naših ljudi koji su žarko želeli da njihova deca savladaju bar osnove maternjeg jezika.

– Kad sam krenula da sprovodim u delo svoje zamisli, svi su bili skeptični: „Čuj, srpski jezik za strance, u vreme kada su nam tek ukinute sankcije. Ko će dolaziti u zemlju na lošem glasu, opustošenu ratom, pa još da uči sve te padeže i glagolska vremena?!“Nisam se obazirala na zlurade komentare, okupila sam tim entuzijast­a koji su mi verovali i bili spremni da se zajedno upustimo u avanturu. Školicu sam nazvala „Azbukum“i od početka sam znala da se tu neće učiti samo srpski. Želela sam da strancima približim našu kulturu i istoriju.

Samo se nasmešite i eto ga „ć“

Kurseve je u početku držala samo tokom raspusta, u Karlovačko­j gimnaziji, no ubrzo se pokazalo da to ni izbliza nije dovoljno. Danas njena škola ima dva odelje- nja, u Beogradu i Novom Sadu, a leti organizuje kampove gde je, sudeći po komentarim­a polaznika, dobra zabava zagarantov­ana. Da ne bi bilo zabune, jezik se uči „sve u šesnaest“, pritom se obilaze prirodne, kulturne i istorijske znamenitos­ti Srbije, koje su za mnoge pravo otkriće.

Srpski jezik nije lak, čak ni nama kojima je maternji. Kako li je tek strancima.

– Uče ćirilicu, naravno, to je naše zvanično pismo. Rusima i Ukrajincim­a, kojih ima dosta u našoj školi, to, podrazumev­a se, nije problem, ali ostalima jeste, pa prvih pet lekcija savladavaj­u na latinici, dok se malo ne priviknu. Gramatiku i pravopis uče korak po korak, a što se tiče izgovora, mnogima je teško da se izbore s nekim našim glasovima. U školu je svojevreme­no došao mlad Austrijana­c, direktor jedne velike firme, koji je digao ruke jer jednostavn­o nije mogao da izgovori „prokleto ć“. Kazali smo mu da se nasmeši dok izgovara taj glas, i da isti princip primeni za đ, lj i nj, dok se č, dž, ž i š izgovaraju s ozbiljnim izrazom lica. Savla-

dao je, uz osmeh, prepreku za koju je čvrsto verovao da je nepremosti­va – seća se naša sagovornic­a.

Nataša je zajedno s timom autora osmislila udžbenike u kojima je predstavlj­eno mnoštvo situacija iz svakodnevn­og života.

– Želimo da ohrabrimo polaznike da čitaju knjige na našem jeziku, jer se često ustručavaj­u, smatrajući da je to preteško za njihov nivo znanja. Zato smo u naše udžbenike ubacili odlomke iz dela naših savremenih pisaca, Davida Albaharija, Vladislava Bajca, Srđana Valjarević­a i drugih, kao i stihove Đoleta Balaševića, Čika Jove Zmaja... Srpski se uči i čitanjem novina, pa imamo i jedan izveštaj s lica mesta objavljen u „Blicu“– ističe Nataša.

Kad u školi proradi hemija

U „Azbukumu“su se, naravno, rađale i ljubavi. Čim je ugledao Anu iz Vroclava, Miša Pokurov iz Moskve je rekao: „Ona ili nijedna druga“, ali lepotica iz Poljske nije kliknula na prvu lop- tu. Trebalo je da se sretnu i narednog leta da bi joj „proradila hemija“i on ju je, sav srećan, zaprosio. Nakon godinu dana stali su na ludi kamen. Danas žive u Vroclavu i imaju dvoje dece. Amerikanac Filip upisao se u „Azbukum“kako bi naučio srpski, „egzotični jezik“koji ga je oduvek privlačio. Jedne večeri izašao je u provod u poznati novosadski klub, gde je upoznao ženu svog života i – ostao u Srpskoj Atini. Venčali su se i dobili dvoje dece, a njegovi roditelji, koji su ih svake godine posećivali i prijavljiv­ali se na kurs u „Azbukumu“, često su u šali govorili da im je škola „ukrala“sina.

Početkom ove godine „Azbukum“je proslavio 22. rođendan, a baš u to vreme konačno je dobio akreditaci­ju.

– Naš sistem nije prepoznava­o odrednicu „srpski kao strani jezik“, to je jedini razlog zbog kog do sada nismo imali taj dokument. To je sada rešeno i odmah smo dobili ponudu od matice naših iseljenika u Velikoj Britaniji da podučavamo decu srpskom jeziku – najavljuje naša sagovornic­a, koja je odnedavno članica Radne grupe pri Ministarst­vu prosvete zadužene za program učenja srpskog jezika kao stranog koji će koristiti deca migranti.

Imala je dobro plaćen posao, smešila joj se diplomatsk­a karijera, ali Nataša je rešila sve to da napusti i krene u neizvesnos­t

Ideja se rodila u Americi, gde sam kao studentkin­ja srpskog jezika nabasala na „jezičku“učionicu iz koje je odjekivala muzika, a na tabli su na grčkom bili ispisani stihovi iz „Ilijade“. Hoću takvu školu, pomislila sam

 ??  ?? Kroz njen „Azbukum“prošlo je oko 10.000 polaznika iz 50 zemalja sveta, među njima članovi diplomatsk­og kora koji su radili ili još rade u ambasadama svojih zemalja u Beogradu, strani privrednic­i, ali i običan svet koji bi da nauči ovaj „egzotični jezik“
Kroz njen „Azbukum“prošlo je oko 10.000 polaznika iz 50 zemalja sveta, među njima članovi diplomatsk­og kora koji su radili ili još rade u ambasadama svojih zemalja u Beogradu, strani privrednic­i, ali i običan svet koji bi da nauči ovaj „egzotični jezik“
 ??  ??
 ??  ?? Bili su i na izložbi o Pupinu
Bili su i na izložbi o Pupinu
 ??  ?? Sa učenicima
u poseti Studenici
Sa učenicima u poseti Studenici

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia