Hendikep koji to nije
Nije lako danas biti žena, a ako ste samohrana majka, ne daj bože bolesna ili žena s invaliditetom, situacija se usložnjava. Sve postane problem, od organizacije, preko administracije, do realizacije. I ne mogu a da opet ne pomenem „Naj žene“, akciju na koju smo zaista ponosni, i našu rubriku „U srcu žene“, gde baš o takvim ženama pišemo. O njihovim problemima i pobedama, jer to je hrabrost, te žene su rođeni borci.
Evo, recimo, naša Milica Knežević, naj od naj za 2018. godinu. Ona je devojka kojoj invalidska kolica zaista nisu prepreka.
I to nije fraza, nije kliše. Ona ima momka, ona vesla, ona skače padobranom, ona putuje, ona ima veru u život i dan joj je najverovatnije ispunjeniji od većine nas koji takvu muku nemamo. A zamislite šta je samo prošla od trenutka udesa, preko najlošijih prognoza, do života kakav živi danas.
I u ovom broju pišemo o devojci s hendikepom, lepotici Jeleni, gluvoj od rođenja. Iako ne čuje, sa pet godina je već govorila, išla u redovnu školu, danas je vajarka, a uskoro je čeka doktorat na Akademiji primenjenih umetnosti.
One zaista dokazuju da je „ne mogu“samo izgovor, a opet o njihovim podvizima retko gde možete da čitate. I zato ćemo mi uvek pisati o njima. I učiti od njih. Još kad se neko potrudi da im olakša život, mi ćemo to zdušno podržati. Nedavno je pokrenut za njih mentorski projekat, prvi takve vrste u Srbiji. I o njemu, takođe, nigde niste čitali. A sad prenesite dalje.
Brojne mentorke, pažljivo birane, žele da obezbede ženama sa invaliditom platformu za jačanje njihovog glasa, učešća i odlučivanja u svim oblastima. To će moći samo ako znaju svoja prava, ako prepoznaju svoje potencijale i znaju kako da ih razviju, ako uče iz znanja i iskustva svojih mentorina. Tako će moći da povećaju društveno, profesionalno ili lično samopouzdanje, da lakše odlučuju, da razvijaju komunikacijske veštine. Od njih će dobiti praktične savete, ohrabrenje i podršku, i ne samo to. Od njih će naučiti više o prepoznavanju i sprečavanju diskriminacije i nasilja nad ženama, inkluzivnom obrazovanju, zapošljavanju, samostalnom životu. Na kraju krajeva, moći će i same da rade na promovisanju prava žena s invaliditetom u Srbiji. Za početak – sasvim dovoljno.
One su dokaz da je „ne mogu“samo izgovor, a opet o njihovim podvizima se retko piše