Sport, žene i TV
Računar s lajv strimom ispred, pored grmi TV, da se sluša to što se ne gleda... Ma ni da razmenimo pokoju
Taman što smo nekako preživeli Evropsko prvenstvo u košarci, kad eto ti odbojkašica. Pa odbojkaša. Između toga „Zvezda“u Ligi šampiona, „Zvezda“u Evroligi, nova sezona američkog fudbala, Novak Đoković. Sve u svemu, kod kuće je opsadno stanje ispred televizora. Nije da se bunim, navikla sam, to su čari života s nekim ko dve decenije profesionalno prati sport. Sve moje ranije pritužbe na trajnu tapiju na kućnu programsku šemu nekad je opravdavao jednostavnim izgovorom – šta ću, moram da pratim, to mi je posao. Sad kad se bavi drugim poslom, samo kaže s osmehom – šta ću, volim.
Nek voli čovek, nemam ništa protiv, da se razumemo, ali to u praksi znači apsolutnu isključenost iz realnog života skoro svako veče, računar s lajv strimom ispred, nešto dalje TV pojačan do daske, da se sluša to što se ne gleda, i varijacije raspoloženja. Bez kraja, pauze bar! Da progovorimo nešto, razmenimo pokoju... Nije da ne pokušavam, ali džaba. Kao zidu da pričam. Ma gluvom čoveku. E, biće da je u tome caka, naiđem neki dan na objašnjenje. To se zove nenamerna gluvoća, a fenomen je kod muškaraca dokazano izraženiji. Objašnjenje ide otprilike ovako: dok je pažnja usmerena na komplikovaniji vizuelni sadržaj, mozak slabije reaguje na primanje zvuka. Aha, zato onaj TV onako grmi, da bi mogao da čuje ono što ne gleda. Ima smisla.
Ali ako i ja zagrmim, biće buke preko 40 decibela, one koja izaziva određene psihičke reakcije. Nema šanse. Problem mora da se reši. Seli smo i rešili – dok traje to što traje, ne pitam ništa, on gleda u jedan ekran, a za drugi ima slušalice.
I taman što sam pregrmela sportsko poglavlje kod kuće, zagrmeo mi televizor, bukvalno iznad glave, na poslu. Po novom rasporedu sedenja, u novom prostoru, nekako se zajednički, i jedini, TV aparat našao na pogrešnom mestu – u delu ženske redakcije, a ne sportske, koja je koji metar iza. Pritom, kolegama „sportistima“TV nije baš blizu, pa prate prenos više čulom sluha, a što glasnije puste ton, svi ostali se prirodno pojačaju da se čuju.
E kolika tu buka nastane, ne smem ni da pomislim. Verovatno ona preko 60 decibela, koja izaziva kompletno rastrojstvo nervnog sistema. Tako nekako i reagujemo na nju. I nije tu kriv ni sport, nit su krive žene, a ponajmanje TV. Samo da smislimo kako da radi a da nam svima ugodi.