Sa bebom u nove radne akcije
Dosad je pomogla stotini porodica u serijalu „ S Tamarom u akciji“, na šta je vrlo ponosna. Pa je postala mama, ali ne staje. S novim članom tima, bebom Lenkom, suprugom i ekipom nastavlja da obilazi ugrožene i mašta o svojoj kućici
Naša popularna voditeljka, autorka i producentkinja humanitarne emisije „S Tamarom u akciji“pre mesec dana rodila je ćerku Lenku. U porodilište je otišla pravo s terena, taman što je s ekipom završila snimanje osme sezone serijala.
– Sada mi je jedina obaveza da budem mama, zato smo planski snimili unapred jesenju sezonu. Tek sam stigla iz porodilišta, kod kuće sam sa suprugom Vukom, bebom Lenkom i našim psom Milicom. Polako se upoznajemo i navikavamo na nov životni tempo – kaže s osmehom Tamara (42).
Srećna okolnost je što je suprug Vuk Đoković, diplomirani filmski i TV producent, i suvlasnik produkcijske kuće s Tamarom, pa se par u svemu oslanja jedno na drugo. Tako je još otkad su započeli vezu, a zatim stali na ludi kamen na Gibraltaru 2012. Planiraju da nastave snimanje „Akcije“od februara, na redu je Vojvodina, a na snimanja će ići s plus jednim članom ekipe – bebom.
– Videćemo da li će to biti moguće. Suprug i ja želimo da naše dete odrasta u prirodi i da bude s nama. Ako sve bude kako treba, Lenku ćemo čuvati svi, i producentska ekipa, i majstori… Naravno, i moja Milica, koja se već pokazala kao odličan pas čuvar.
Naše žene nose teško breme sredine
Tamara je malo čekala na to da ispuni želju za materinstvom, čak je bila spremna i na veštačku oplodnju. Nije želela da se previše opterećuje nepotrebnim stvarima zbog podneblja u kom živi. Svesna je da naše žene to rade, da im se, kad stvari ne krenu kako bi trebalo, javljaju frustracije.
– Da li su žene rodile? Ako jesu, kad će drugo dete? Da li su zgodne? Da li su ostvarene? Pored nas žive mnogo ugroženije grupe ljudi na koje niko ne obraća pažnju. Imamo decu s posebnim potrebama koje roditelji ne smeju da izvedu u park zato što ih tamo svi čudno gledaju. Kod
nas ima ugroženijih ljudi od žena koje ne rađaju, ali o njima niko ne priča.
Detinjstvo obojeno bakinom ljubavlju
Kad je bila dete, Tamara je najviše gledala crtaće i Branka Kockicu. Maštala je o tome da i u njen vrtić dođe Branko.
– Nažalost, to se nije desilo. Ali 35 godina kasnije dešava mi se da mnoga deca vole da gledaju naše emisije, kao što smo mi nekada Branka Kockicu.
U svom privatnom dečjem svetu imala je jednog sasvim drugačijeg idola.
– Bila sam izuzetno vezana za baku, maminu mamu. Ona me je praktično odgajila. Imala sam sreću da je poživela do moje 37. godine.
Tamarino obrazovanje nije odmah nagoveštavalo da će danas raditi to što radi. Išla je u muzičku škоlu, pеvаlа u hоru, studirala mеnаdžmеnt, pa tek se onda obrela na smeru prоdukciја u mеdiјimа i umеtnоsti. U svеt nоvinаrstvа zvanično je ušla tek 2000. nа BK televiziji.
– Uspeh emisije „S Tamarom u akciji“nikada nije bio pod znakom pitanja jer ima jednostavnu formulu: tužan početak i srećan kraj. Veći je problem bio da zadobijemo poverenje novih sponzora i emitera. A biti u udarnom terminu na prvom programu RTS-a smatram velikim uspehom za našu produkciju. Zato svaku epizodu snimamo kao da je jedina i verujem da se naša posvećenost i vrednuje rejtingom i trajanjem u emitovanju – priča.
Mnogo je utisaka, izazova i iskustava ponela s višegodišnjih snimanja.
– Sad kad se klima potpuno promenila, kiše ne možete da predvidite. One najviše ometaju i usporavaju graditeljski posao. Plus izuzetno visoke temperature, to jest vlaga, to nam je najteže u borbi s prirodom. Ove sezone, proletos, radili smo kuću u selu Drakčići kod Kraljeva u nedelji kad ga je zadesila strašna poplava.
Kad vidi istinsku radost na licima ljudi kojima se nađu u nevolji, zaigra joj srce.
– I kad znate da tu ima vaše zasluge, neprepričljiv je osećaj. Veoma sam ponosna što sve više ljudi bez ikakvih poteškoća rado učestvuje u našim akcijama – kaže.
Osim poslovnih ciljeva kojima stremi, volela bi da rodi još jedno dete.
– Doprinela sam sreći brojnih ljudi, da steknu prijatan i ušuškan dom. Sad sanjam o svojoj kućici iz mašte, negde blizu Beograda.
Tvrdi da svako treba da se oseća dobro u svojoj koži.
– U mom slučaju je dobro što ljudi koji me sreću u svakodnevnim životnim situacijama uvek žele da mi izađu u susret. Ako mi treba bilo kakva pomoć, a to nam se najčešće dešava u državnim institucijama, svi se maksimalno potrude da mi pomognu. Primer sam da se dobro zaista uvek dobrim vraća.