Porodica: Dunja i Dejan Šeguljev Kao da je Lara oduvek bila tu s nama
„Naša beba! Jao, što je slatka“, tako smo svi u redakciji reagovali kada se Dunja porodila, a tek kad nam je poslala prvu sliku male Lare, istopili smo se. A ona i Dejan, to je sreća neopisiva! Jedva smo dočekali da ih posetimo
Još jedan polazak na put, još jedna poseta porodici čiju lepu priču treba preneti čitaocima. Krećemo u Srbobran kod Dunje i Dejana. Međutim, ova priča nije kao druge. Njihova priča govori šta mogu velike i dobre ideje, govori da nema lepšeg nego usrećiti drugog, izmamiti mu osmeh posle toliko briga i strepnji. Govori koliko je važno da plemenitost u svima nama istraje, u kakvim god vremenima da živimo.
Zato je bilo neizmerno zadovljstvo posetiti Dunju i Dejana u njihovom skromnom domu u Srbobranu. Njih dvoje su u okviru akcije „Za više beba u Srbiji“našeg magazina i Specijalne bolnice za ginekologiju „Jevremova“bili jedan od tri para kojima smo darovali besplatnu vantelesnu oplodnju.
Ozarili smo se svi u redakciji kada nam je Dunja javila da je konačno trudna, redovno smo proveravali kako teče trudnoća, čekali dan kada će nam javiti da je beba stigla. I onda se i to desilo. Jedva smo se strpeli da bebica malko ojača kako bismo je posetili.
– Čim sam se porodila, stavili su mi je na grudi i ona je odmah, kao odrasla, gledala i gledala u mene – počinje priču Dunja Kojić Šeguljev (35) kako je porođaj bio težak za nju i za bebu, ali na kraju se sve, srećom, lepo završilo.
Čekala je Dunja taj trenutak dugo. Ona i Dejan prošli su osam godina mukotrpnih ispitivanja. Zato je, još otkad je ušla u osmi mesec trudnoće, bila vrlo nestrpljiva, nije mogla da dočeka da upozna svoju curicu.
– Između nas dve se odmah stvorila snažna veza, imala sam osećaj od prvog dana kao da je tu oduvek sa mnom.
Tih nekoliko dana u porodilištu, dok je bebica bila u krevetiću do nje, uživala je da je gleda kako spava. Priznaje i da joj je trebalo malo vremena da nauči da je nosi jer je bila tako mala, ali sada je sve dobro.
– Plače samo kad je gladna. I obožava da se kupa. Krivo nam je što nas niste posetili uveče da vidite to čudo – pričaju uglas.
Kažu i da je, kako dani odmiču, neverovatno gledati njihovu mezimicu dok lagano otkriva svet oko sebe.
Najviše vremena bebica je sa mamom, kojoj mnogo pomažu njena mama i svekrva, posebno oko kuvanja ručka, pranja veša…
– Ja moram da radim po ceo dan, pa kad uveče dođem kući, umoran sam, ali uvek pomognem Dunji koliko mogu –
Lara malo-malo kao da nešto pokazuje dugim prstićima, pa je baka obećala da će joj jednog dana kupiti klavir
priča tata Dejan.
Priznaje, u početku nije smeo ni da uzme Laru, ali sad se već uhodao, pa je uveče uspavljuje, zajedno s Dunjom je kupa… Trudi se da bude uz svoje dve princeze, ali mora i da radi kako bi im obezbedio ono što im treba.
Očekivali su, kažu oboje, da će roditeljstvo biti zahtevnije, naslušali su se svakakvih priča, međutim, bar za sada, sve ide baš kako treba. Našli su pravi ritam i prepustili se.
Otkrivaju nam i da ih ne muče oni uobičajeni strahovi koje imaju mnogi mladi roditelji – da će povrediti bebu, da će je ispustiti, da će se neka nezgoda desiti.
– Srećom, još na početku me je doktorka umirila, objasnila mi da bebe nisu tako krhke kao što mnogi misle.
Stoga oni sada jednostavno samo uživaju ispunjeni srećom koju je teško iskazati rečima. A još kada su saznali da je Dunja trudna, Dejan je počeo da im gradi dom. Oni žive u kući s njegovim roditeljima i bakom, ali imaju i svoju slobodu na spratu te porodične kuće.
A nije im bilo lako. Zadužili su se, krenuli od nule. Uz to, Dunja kao vaspitačica obavlja vrlo plemenit, ali iscrpljujući posao s decom sa smetnjama u razvoju, a Dejan radi kod kuće kao automehaničar. Pored toga, on radi sve i svašta mimo svog zanimanja kako bi imali za pristojan život.
– Uspeli smo da našoj Lari obezbedimo lep kutak, a ako sve bude kako treba, za koju godinu ćemo dovršiti ceo sprat, pa će imati i svoju sobu.
Tu planiraju da stave i drvenu stolicu za ljuljanje koja je za sada u njihovoj spavaćoj sobi, gde je i krevetac.
– Ta stolica je još od mog dede, a Dejan ju je malo sredio. Mislili smo da na nju ugraviramo Larino ime i datum rođenja. Sada je u njoj ljuljuškamo, a za neku godinu ćemo u njoj Lari čitati pesmice i priče, i to u njenom sobičku – priča Dunja.
A do tada raduju se praznicima koji će, kako kažu, biti najlepši do sada.
– Zajedno ćemo kititi jelku, okupićemo se svi u kući, kao i ranije, ali sad je sve drugačije. Nama je sada praznik svaki dan – kažu nam Dunja i Dejan za kraj.
Posle akcije „Za više beba u Srbiji“, u okviru koje smo sa Specijalnom bolnicom za ginekologiju „Jevremova“darovali tri besplatne vantelesne oplodnje, stigla je malena Lara, koju su mama i tata toliko želeli