Reportaža Posetite Sremske Karlovce, naš grad-muzej
Kad se putnik namernik prvi put nađe u ovom živopisnom gradiću na obali Dunava, pomisli da je ušao u vremensku kapsulu u kojoj ima mogućnost da se šeta kroz vekove. I da na samo nekoliko stotina kvadratnih metara, ako pažljivo posmatra, vidi autentične tragove istorije srpskog naroda
Sremski Karlovci su grad-muzej. U samom centru, urbanistički i ambijentalno, u potpunosti sačuvan, s patinom prošlih vremena. To je grad s najstarijom gimnazijom u Srbiji, koja ove godine slavi 228. rođendan. Tu su se školovali velikani srpske kulture i istorije poput Branka Radičevića, pesnika, Jovana Sterije Popovića, pisca i komediografa, akademika Dejana Medakovića, istoričara umetnosti i pripovedača, Borislava Mihajlovića Mihiza, velikog imena naše književnosti, pozorišta i kulture, Vide Ognjenović, književnice i rediteljke, Slobodana Trkulje, muzičara svetskog glasa, Gorana Šušljika, glumca…
Tu je osnovana i prva srpska bogoslovija, samo tri godine nakon gimnazije. O lepoti Patrijaršijskog dvora pisali su velikani srpske književnosti. Raskošan i otmen, bio je rezidencija srpskih patrijarha sve do 1936, kada se Patrijaršija preselila u Beograd.
– Karlovci su više od dva veka predstavljali duhovni centar Srba u Habzburškoj carevini, najpre kao sedište pravoslavnih mitropolita, a kasnije i patrijaraha. U prizemlju Patrijaršijskog dvora nalazi se i Riznica muzeja SPC, gde su izloženi bogoslužbeni i umetnički predmeti eparhije SPC iz Hrvatske, odakle je u Karlovce na čuvanje preneto kulturno blago spaseno u poslednjem ratu. Pored ovih, postav
Ovo je samo delić priče o Karlovcima, koji lepotom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dive mu se i domaći i strani posetioci
ku čine i predmeti iz Eparhije sremske – priča nam Darko Paripović, kustos Riznice SPC.
Ponosni su Karlovčani i na Sabornu crkvu Svetog Nikole, najveći pravoslavni hram u ovoj varošici, sagrađen polovinom 18. veka, na lepotu Donje i Gornje pravoslavne crkve, na Rimokatoličku crkvu Svetog Trojstva, koja je jedan od najlepših primera baroka na prostoru Srbije, na zgradu Magistrata, na staru apoteku, na česmu Četiri lava, podignutu daleke 1799. na gradskom trgu, ali i na platan koji krasi portu Donje crkve više od 140 godina, na Festival kuglofa, na svoje vinograde…
A o čuvenom karlovačkom bermetu, aromatizovanom crvenom vinu, čiji se tajni recept vekovima prenosio s kolena na koleno, pričaju se razne legende. Od toga da je bio omiljeno piće na Bečkom dvoru, da je često korišćen kao adut u diplomatskim pregovorima, pa sve do priče da se služio na Titaniku. Istoričari tvrde da su putnici prve klase na Titaniku, nekoliko sati pre nego što je brod udario u ledeni breg, na meniju imali 25 različitih jela, a na karti pića i karlovački bermet.
Tokom austrougarske vladavine rečna luka nalazila u Karlovcima, a odatle se i vino, pored druge robe, vozilo u
Beč. Čim je probala bermet, Marija Terezija je, navodno, počela da se raspituje odakle stiže to neobično piće. Kad su joj rekli da je vino proizvedeno u maloj regiji oko Karlovaca, iz kog muškarce stalno regrutuju u ratove, carica ih je odmah oslobodila vojne obaveze, ostavljajući im prostor da se neometano bave proizvodnjom bermeta.
Legende ili ne, tek jedno je sigurno – Sremski Karlovci su naš, ali i svetski biser, ušuškan u podnožje Fruške gore.
Vekovima su Karlovci čuveni vinski centar, njihova vina stekla su svetski glas, a najslavniji je bermet