I u nauci i u ljubavi treba biti strpljiv
Kinezi su je prošle godine uvrstili u 100 najvećih svetskih naučnika, a nedavno je dobila i priznanja austrijskog ministarstva nauke. Otkriva da ponude dobija iz celog sveta, ali da, zasad, rado ostaje u Srbiji
Na velikim kongresima, gde se okuplja naučna elita, mlada srpska naučnica već nekoliko puta držala je uvodnu reč i bila plenarni predavač, što je čast koja pripada obično starijim, odavno priznatim kolegama.
Kinezi su je prošle godine uvrstili u 100 najeminentnijih svetskih naučnika, a u novembru ove godine dobila je priznanje „Danubius Young Scientist Award“, koje dodeljuje austrijsko ministarstvo nauke u saradnji s Institutom za centralnu Evropu i dunavski region, za kvalitet naučnih publikacija, prisutnost na svetskoj naučnoj sceni, kao i za doprinos naučnog rada u tom delu Starog kontinenta.
A sve je počelo u rodnom Leskovcu, gde je Aleksandra završila srednju hemijsku školu, potom i Tehnološki fakultet, da bi se kao diplomirani inženjer obrela u Novom Sadu. Tu je na Katedri za biotehnologiju i farmaceutsko inženjerstvo Tehnološkog fakulteta upisala doktorske studije.
– Dvoumila sam se da li da ostanem u Leskovcu ili da odem. A onda sam prelomila. Ne možeš znati koliko vrediš dok ne napustiš sigurno okruženje. Želela sam da se dokažem u nepoznatoj sredini – ističe Aleksandra.
Ona dodaje i da je na svom putu razvoja često bila sputavana, ali pokazalo se da se upornost i trud isplate. Njen rad je danas prepoznat i priznat i u svetu i kod nas.
– Ponosna sam na to što sam uspela bez ičije pomoći. I, ako nekome nešto dugujem, to su moji roditelji, koji su uvek bezrezervno verovali u mene – napominje mlada naučnica,
Nažalost, još nisam srela čoveka kom prija da uz sebe ima ambicioznu ženu, kaže
Aleksandra je za svoju disertaciju dobila nagradu za najviši doprinos nauci na univerzitetima u Srbiji u oblasti zaštite životne sredine
Iz kamilice je izolovala supstancu koja nekoliko puta jače od sintetičkih lekova ublažava mišićne grčeve, ima snažno antitumorsko dejstvo, a i blagotvorna je za kožu i kosu
koju su majka i otac finansijski podržavali koliko god su mogli.
Posle nekog vremena Aleksandri je ponuđeno da učestvuje u projektima koje finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, pa je, privremeno rešivši egzistencijalne probleme, mogla potpuno da se posveti nauci.
Čarobna kamilica
Doktorat koji je Aleksandra odbranila 2016. godine privukao je veliku pažnju u naučnim krugovima. Prva je na Tehnološkom fakultetu koristila najnoviju, revolucionarnu metodu izdvajanja aktivne materije iz biljaka. Izolovala je apigenin, supstancu iz kamilice, koja je odličan spazmolitik, a dejstvo mu je nekoliko puta jače od sintetičkih lekova koji se koriste za ublažavanje mišićnih grčeva. Osim toga, ima snažno antitumorsko delovanje i maksimalno štiti zdravo tkivo, a i blagotvorno deluje na kožu i kosu.
– Kada se apigenin izdvoji tom takozvanom zelenom tehnikom, nema toksičnog otpada u vidu organskih rastvarača, koji se inače koriste u procesu dobijanja aktivnih materija – objašnjava doktorka Cvetanović, koja je za disertaciju dobila nagradu „Milena Dalmacija“za najviši doprinos nauci na univerzitetima u Srbiji u oblasti zaštite životne sredine.
„Zelene“tehnike su hit u svetu i Aleksandra se maksimalno posvetila izdvajanju bioaktivnih sastojaka ne samo iz kamilice već i iz drugih biljaka.
– Takve supstance, osim što imaju veću efikasnost, bezbednije su za upotrebu, a osim u farmaceutskoj, mogu se koristiti i u prehrambenoj industriji kao aditivi za zaštitu namirnica od oksidacije i mikrobiološke kontaminacije – kaže kako se nada da će naša industrija prepoznati potencijal bioaktivnih materija, te da će se spojiti nauka i industrija.
Svi je traže
U međuvremenu Aleksandra je na Univerzitetu „Nikola Kopernik“u Torunju, u jednoj od najopremljenijih laboratorija u Evropi, sarađivala s mladim naučnicima iz celog sveta. Nedavno je boravila na Hemijskom fakultetu Moskovskog univerziteta „Lomonosov“, kao i u ruskom Federalnom istraživačkom centru. Očekuju je predavanja na naučnim konferencijama u Kanadi, Libanu i Japanu, kao i rad u naučnom bordu konferencije u Turskoj.
Dodatni podsticaj za nju bio je i poziv da bude počasni gost na proslavi 60-godišnjice Kineske akademije za šumarstvo, a nešto sasvim posebno za Aleksandru bila je Oktobarska nagrada, koja joj je ove godine uručena u rodnom Leskovcu.
Međutim, svi ovi uspesi nisu bili dovoljni da Aleksandra dobije stalan posao na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu, gde je godinama naučni saradnik na Katedri za biotehnologiju i farmaceutsko inženjerstvo.
– Iako me rad u nauci neverovatno inspiriše, mislim da je došlo vreme da svoje znanje podelim sa studentima i oblikujem neke nove inženjere i mlade naučne snage Srbije. Svesna sam da se do docenture ne dolazi lako, ali verujem da se prave stvari dešavaju onda kada smo spremni za njih – priznaje da dobija brojne ponude iz inostranstva, ali da ipak za sada ostaje u Srbiji, jer smatra da ona ima mnogo toga da pruži.
Ova neumorna mlada žena, koja je i veliki ljubitelj pozorišta, knjiga, muzike, šopinga, svesna je i da je teško pratiti uspešnu ženu.
– Muškarac mora da bude jači. Znam da takav postoji, ali nažalost, još nisam srela čoveka kom prija da uz sebe ima ambicioznu ženu. Ali i u ljubavi, kao i u nauci, treba biti strpljiv – kaže za kraj.