Božić mog detinjstva
Poznati pevač specijalno za naše čitaoce otkriva kako se Božić proslavlja u njegovoj kući, zbog čega sebe smatra privilegovanim što pored sebe ima suprugu Kristinu, kako su ćerke Lola i Mila promenile njihov život i ispunile srca
U našoj kući Božić se uvek slavi u duhu tradicije i običaja koji se, verujem, poštuju u domovima svih koji slave ovaj najradosniji hrišćanski praznik. Skromnost i umerenost u svemu su blagoslov i naša porodica to duboko poštuje. Kristina i ja smo to nasledili od roditelja i sada prenosimo na svoje ćerke.
Sećanja na praznike u detinjstvu...
Kao dete sam uživao da posmatram majku kako priprema božićnu trpezu i posebno se radovao Badnjoj večeri, kada se cela porodica okupi. Ta druženja i razgovori su u velikoj meri uticali na moj životni put. Majka i otac su uvek, vrlo konkretnim savetima i mudrošću usmeravali braću i mene ka pravim životnim vrednostima, koje nikada nisam zaboravio. Dostojanstvo, poštenje, obraz. Božić se i dalje u našoj porodičnoj kući slavi kao u vreme mog detinjstva.
O supruzi Kristini...
Srećan sam što i Kristina potiče iz porodice koja deli iste stavove, vrednosti i poštovanje prema tradiciji. Vrlo mladi smo ušli u brak, zajedno smo prošli kroz različite životne situacije, ali se nikada nisu promenili njeni podrška, ogromna ljubav i snaga, koja je moj oslonac u svemu. Kažu da iza svakog uspešnog muškarca stoji uspešna žena, ali ja uvek ističem da ona ne stoji iza, već pored mene. Pre svega, nas dvoje smo najbolji prijatelji, a onda i supružnici koji svoju ljubav svakodnevno oplemenjuju. I dok nismo imali Lolu i Milu, naša kuća je bila puna smeha, a kroz teške životne periode smo prolazili zajedno, hrabro i bez posrtanja. Mom životu i muzici Kristina je dala smisao i na tome sam beskrajno zahvalan.
O ćerkama Loli i Mili...
Kada su devojčice stigle u naš dom, ispunile su naša srca i taj svet je postao kompletan. Danas kada sagledam sve ove godine koje su s nama, shvatam da je to bila najbolja odluka u našim životima. Lola i Mila su dobre devojčice, različite, ali u mnogo čemu vrlo slične, i najdraže mi je to što su upućene jedna na drugu, što razvijaju veliku sestrinsku ljubav koja je toliko lepa, plemenita i važna, posebno za budućnost kada nas više ne bude.
Sumiranje godine...
U vreme praznika uvek se evociraju uspomene i čovek makar na minut zastane da se priseti važnih trenutaka koji su obeležili najdraži ljudi, i ja svake godine shvatam da sam, u tom smislu, veoma bogat čovek. O tome govori i moja najnovija pesma „25. sat“, koja nosi poruku da su porodica, deca i dom najveće vrednosti koje u ovom prebrzom vremenu, ni po koju cenu, ne smemo da zapostavimo.