Jedna od nas
Aneta Tomašević POPULARNOST JE STIGLA U NAJBOLJIM GODINAMA
Imala sam nepune četiri godine kad sam u pozorištu u Varaždinu došla da po ko zna koji put gledam jednu dečju predstavu. Pred sam početak devojčica koja je igrala jednu malu lisicu, moju željenu ulogu, razbolela se i ja sam se ponudila. Brže-bolje su me obukli u kostim, a mama i tata su bili u čudu. Posle su pričali da nisu mogli da veruju kako sam znala i tekst i šta gde treba da uradim, seća se Aneta Tomašević (58) glumačkih početaka.
Priča i kako su joj roditelji bili glumci koji su se upoznali u Užicu, gde se ona rodila. I stoga je bilo prirodno da izabere ovaj poziv.
Sreća je u malom krugu od svetla
Budući da su se dramski umetnici tih godina mnogo selili, već devet meseci nakon što se Aneta rodila, porodica se našla u Zenici, a potom i u Varaždinu. Onda su otišli u Zaječar, gde je ona odrasla. Međutim, pošto je njena mama bila rodom iz Šapca, kaže da je i to njen grad, kao i da čovek ne treba da se ograničava na jednu sredinu. Priznaje i da je imala sreću da brzo otkrije za šta je predodređena.
– Miris scene i doživljaj koji glumac može da ima na njoj oseti se vrlo retko, ali je neprocenjivo. U pozorištu se tokom radnog veka svega nekoliko puta dese ti zvezdani trenuci, kada osetiš sreću u tom malom krugu od svetla na jednom mestu na sceni. Osetiš se sasvim sam iako je toliko ljudi u sali, potpuno se zagledaš u sebe i iščeprkaš ono što i ne znaš da imaš – otkriva zašto vredi živeti s pozorištem.
Aneta priznaje i kako je potpuno neočekivano što je u poslednje vreme, nakon 30 godina u glumi, više ima na malim ekranima.
– Šabačko pozorište je jedno od najboljih u Srbiji. Odigrala sam brojne uloge, dobila neka priznanja i nikad nisam očekivala da dođem u Beograd niti da budem poznata. Nisam imala iskustva na filmu, sem nekoli
ko puta u serijama, recimo u „Srećnim ljudima“. Sada mi je ta promena vrlo interesantna, to što me je neko video u ovim mojim zrelim godinama – priča kako nema mnogo glumaca njenih godina koji su sveža lica publici.
„Sinđelići“su mi nova porodica
Priznaje i da je imala malu tremu od kamere, ali brzo joj je ušla pod kožu. Stoga i ne čudi što je publiku oduševila kao Jefimija u seriji „Sinđelići“uz Voju Brajovića, Borisa Komnenića, Branku Pujić…
– Radim s divnom ekipom, evo već tri sezone, i nadam se da će biti još. Mi smo kao velika porodica. Dešavalo se često da prekidamo scenu zbog smeha. „Sinđelići“su mi stvarno doneli mnogo radosti – priča Aneta, koja je deo i popularne serije „Crveni mesec“.
Otkriva i da se nikad ni
je gurala i nikad nijednu posebnu rolu nije priželjkivala, osim možda Brehtove „Majke Hrabrosti“.
– Svaka uloga zaslužuje moju pažnju. Ne brojim rečenice, niti koliko se puta
negde pojavljujem. To rade glumci koji misle da je kvantitet ono pravo. Polazim od toga da je manje više, a uloge će doći. Ja ih nisam tražila, pa su došle.
A da gluma oboji čitav Anetin život, pobrinuo se i njen suprug Ivan. Upoznali su se 1983. na Susretima
„Joakim Vujić“u Zaječaru. Nedugo potom nju su pozvali u Šabačko pozorište i tako je počela njihova glumačko-ljubavna priča. Osim što su stalni članovi ovog pozorišta, već 18 godina vode Scenu „Maska“. Uz to, njihova ćerka je kostimograf, pa im je život između pozorišta i porodice.
– Na sceni funkcionišemo veoma dobro, to je jedini kolega na kog mogu da se izvičem, ali kod kuće – smeje se Aneta.
Šabac je idealan za život
Ona ističe da se podržavaju i ne mešaju jedno drugom u posao, osim kad zatreba savet.
– Čini mi se da mi se ostvarilo sve što sam se ikada usudila da poželim. Sad bih jedino da svi budemo dobrog zdravlja i bez teškoća na putu. Na ćerku smo usmereni, ona živi u Beogradu, zasniva porodicu, ali kao i svi roditelji, na prvo mesto stavljamo one zbog kojih živimo.
Aneta otkriva i da u slobodno vreme voli da štrika i šije, kao i da uživa u Šapcu, gradu s bogatom tradicijom.
– Šapčani su prijatni, duhoviti. Imamo prijatelje, živimo mirno. Beograd je blizu kad zatreba, ali ne znam da li bih mogla da živim tamo. Šabac je taman za život – kaže Aneta za kraj.
Odigrala sam brojne uloge u Šabačkom pozorištu, koje obožavam, i nikad nisam očekivala da dođem u Beograd niti da budem poznata