Reportaža „Srce za decu“
Troje odlikaša dobilo novi dom
„Blic fondacija“i donator sagradili kuću porodici Maksimović
Nekada je teško verovati da se snovi mogu brzo ostvariti. Ali kada za snove čuju dobri ljudi, oni postaju java i zato im beskrajno hvala. I to hvala stalno ponavljaju Maksim (17), Teodora (15), Luka (13) i njihova majka Marina Maksimović iz sela Zvizdar kod Uba, koji su zahvaljujući akciji „Blic fondacije“dobili nov dom.
A do pre pola godine živeli su u jednoj prostoriji stare, u zemljotresu teško oštećene kuće, bez vode, izvesno vreme u potpunom mraku zbog duga za struju. Ali dobra i vredna, deca su i u takvim uslovima uspela da budu sjajni đaci, suvi petičari.
Život nam je iz korena promenjen
Onda je „Blic fondacija“zakucala na njihova vrata i teška priča Maksimovića ugledala je svetlost dana. Za manje od 24 sata predsednik Opštine Ub Darko Glišić animirao je lokalne privrednike i skupljeno je 110.000 dinara da dug za struju bude otplaćen. Za kratko vreme „Blic fondacija“i Darko Glišić sa svojim prijateljima uspeli su da Maksim, Teodora i Luka dobiju novu kuću od 70 kvadrata. Sada svako ima svoju sobu, a lepe porodične trenutke provode u komotnom dnevnom boravku s trpezarijom i kuhinjom. – Život nam je iz korena promenjen! Nema više guranja u 20 kvadrata. Tu smo jeli, učili, spavali, i to u samo dva kreveta, onako po dvoje. Konačno je tu kupatilo, imamo i prozore kroz koje više ne duva ledeni vetar, zidovi više ne škripe i ne krune se, pod nama je topli pod, a ne beton i zemlja, nad nama siguran krov, a ne tavan koji je stanište stršljenova. Nov život, jednom rečju, zato je naša zahvalnost neizmerna – kaže Maksim.
Njegova sestra i brat razdragano dobacuju da su presrećni što je porodica sada bezbedna, jer je stara kuća neprestano tonula zbog toga što je izgrađena iznad mreže kanala napuštenog rudnika.
– Pre godinu dana nismo mogli da sanjamo da će svako od nas imati svoju sobu. A kada je došla „Blic fondacija“, nadali smo se, ali nismo očekivali da će se san tako brzo ostvariti, da će zahvaljujući dobrim ljudima postati java. Ostaje da sve ovo čuvamo i održavamo, da ostanemo dobri đaci i stalno dajemo sve od sebe – ozareni su Teodora i Luka.
Od ozarenih dečjih lica nema veće satisfakcije
Po rečima prvog čoveka Opštine Ub, svi koji su pomogli rešavanje egzistencijalnog pitanja ove porodice učinili su veliku humanu stvar.
– Jedna divna porodica, koja je bila suočena s velikim problemima, danas ima osmeh na licu, a nije fraza kada kažete da dečji osmeh nema cenu. Hvala svima koji su pomogli, najmanje je važno koliko je ko uložio i obezbedio, jer smo zajedno ovoj sjajnoj deci omogućili da imaju sigurno i dobro mesto za stanovanje. Ponosan sam koliko su oni bili dostojanstveni u svim svojim problemima i koliko su, od vaspitanja do učenja, deca za primer – kaže Darko Glišić, dodajući da se Ub može ponositi mladim Maksimovićima, jer je Maksim odličan đak tehničke škole, recitator i glumac u školskim i predstavama lokalnog doma kulture, Teodora je kao vukovac upisala gimnaziju, a sve petice ređa i osnovac Luka.
- Za nas u „Blic fondaciji“nema većeg zadovoljstva od ozarenih dečjih lica, koji su poput Teodore, Luke i Maksima sjajni đaci, dobri, vredni, divno vaspitani. Nadamo se da će u novom domu biti još inspirisaniji da ostvaruju lepe rezultate. Veliku zahvalnost dugujemo ljudima dobrog srca koji su putem „Blic fondacije“pomogli i pozivamo ih da i nadalje učestvuju u humanitarnoj akciji „Srce za decu“u godini koja je ispred nas i usreće one kojima je pomoć najpotrebnija – rekla je Jelena Drakulić Petrović, direktorka „Blic fondacije“i kompanije „Ringier Axel Springer Srbija“.
Novu kuću, stručno i efikasno kao i uvek, Maksimovićima je sagradila ivanjička firma „Iva Invest“, čiji vlasnik i direktor Ivan Luković kaže kako im je zadovoljstvo da se prvi odazovu kad ugrožena deca treba da dobiju krov nad glavom.
– Posebno nas je oduševilo koliko su Maksim, Teodora i Luka bili vredni i željni da nam na svaki način pomognu. Njihova sreća se videla od početka do kraja gradnje. Pomoći deci za nas je prioritet, zato pozivam i ostale firme da u drugim slučajevima slede naš primer društvene odgovornosti – kaže Luković. Marini Maksimović, koja se iz Moldavije doselila u Srbiju pre 18 godina i sa suprugom izrodila troje dece, u očima su suze. Ostala je bez muža i ona je posle njegove smrti sama morala da se brine o njima. Ali za razliku od onih prvih, ove su suze radosnice. Ni to što će nastaviti da ide u nadnicu i što će porodici jedini siguran izvor prihoda biti Maksimova školska stipendija od 5.400 dinara, neće biti problem sada kada imaju nov dom.
Sada svako ima svoju sobu, a lepe porodične trenutke provode u komotnom dnevnom boravku
Najveći teret koji smo imali, da li ćemo imati gde da zanoćimo i probudimo se, više ne postoji. Sve ostalo, u slozi, možemo. Neizmerno smo zahvalni svima koji su nam pomogli – kaže presrećna Marina