Sajberhondrija, bolest, a nije
Sajberhondrija je moderna verzija hipohondrije. Nekada je prevelika zabrinutost za zdravlje vodila hipohondre kod bezbroj lekara, dok je sada ceo proces ubrzan jednim klikom na internetu
Da li i vi panično pretražujete simptome i dijagnoze bolesti na internetu i skoro uvek postanete još zabrinutiji i uplašeniji kada pročitate šta dr Gugl ima da vam kaže? Ako je tako, krajnje je vreme da u pretraživač ukucate reč „sajberhondrija“(cyberchondria).
O čemu se zapravo radi? Sajberhondrija je prema većini definicija preterana zabrinutost za zdravlje i stalno pretraživanje informacija o zdravlju na internetu, koje zapravo samo povećavaju anksioznost.
Od pojave korona virusa psiholozi su primetili da se povećao broj ljudi u svetu koji pate od sajberhondrije, što je bilo i očekivano.
Dakle, svako od nas je sigurno u nekom trenutku guglao koji su simptomi vezani za koronu. I to nije problem. Problem nastaje kada guglanje postane kompulzivno, kada ne možete da mu se oduprete i kada vam jedino to što ste pronašli na netu daje sigurnost. A ta sigurnost traje kratko, anksioznost se opet javlja, ponovo se pretražuje internet... I tako sve ukrug.
– Sajberhondrija je moderna verzija hipohondrije. Nekada je prevelika zabrinutost za zdravlje vodila hipohondre kod bezbroj lekara, dok je sada ceo proces ubrzan jednim klikom na internetu – objašnjava psiholog Elijas Abužaud za magazin „Psychology Today“.
Perfekcionisti najugroženiji
Neke osobine ličnosti, kao što je perfekcionizam, mogu da učine ljude podložnijim ovoj bolesti.
– Po svojoj prirodi, perfekcionisti tragaju za potpunim, detaljnim odgovorima, što može izazvati sajberhondriju. S obzirom na to da se veruje da internet sadrži sve što je poznato o nekoj određenoj temi, on onda mora da pruža i „perfektno“objašnjenje svih zdravstvenih nedoumica. I tako počinje beskrajno i frustrirajuće onlajn traganje za konačnim odgovorima – objašnjava Abužaud.
Manično pretraživanje vodi u anksioznost
Još jedna grupa ljudi je pod rizikom. To su osobe koje teško prihvataju nesigurnost. Internet ne pruža uvek tačne informacije, a Guglov algoritam za izbacivanje rezultata pretrage nije uvek povezan sa kvalitetom. Ako onoga ko pretražuje usluge dr Gugla opterećuju nedostatak sigurnih odgovora i mukotrpno traganje kroz podatke, njegova anksioznost svakako se povećava.
– Neki mogu da „zakače“sajberhondriju i putem kojim se ređe ide. To su oni koji vole da se igraju doktora i kojima otkrivanje uzroka simptoma predstavlja slaganje slagalice. Iako to krene naivno, oni se navuku do te mere da postanu ozbiljno anksiozni.