Đaci su nam bez snova i mišljenja
Saznajne sposobnosti đaka opadaju iz generacije u generaciju, raste ravnodušnost, nezainteresovanost, otupelost, koncentracija se meri sekundama, upozorava profesorka engleskog Ljubinka Nedić
Ljubinka Nedić, nastavnica engleskog jezika u jednoj srednjoj školi u Srbiji, privukla je veliku pažnju javnosti kada je nedavno na ličnom blogu objavila tekst sa naslovom „Deca koju su pojeli skakavci“, u kom je upozorila na drastično drugačiji odnos đaka prema učenju u odnosu na ono kakav je bio ranije.
– Teško mi je da započnem ovaj tekst jer mi je teško da napišem da su nam učenici sve manje inteligentni. Mučno je i strašno da jedan prosvetni radnik, roditelj, čovek to napiše. Još je mučnija mogućnost da je to istina. Već neko vreme, tačnije nekoliko poslednjih godina, borim se sa prihvatanjem činjenice da saznajne sposobnosti mojih đaka opadaju iz generacije u generaciju, da raste ravnodušnost, nezainteresovanost, otupelost... Koncentracija se meri sekundama, interesovanja se svode na dva-tri, i to obično dva-tri površna, za njihove godine pogrešna predmeta. Naravno, govorim o proseku i znam da ima sjajnih izuzetaka, ali znam i da ih je iz godine u godinu sve manje – piše profesorka.
Pomisli tada – promenilo se društvo, ambijent je drugačiji, vrednosti su drugačije.
- Onda se setim da je priroda ipak jača od društva. Dete do desetak godina po prirodi svog doba mora da bude radoznalo, da ga sve i svašta zanima. Tinejdžer mora da bude buntovan, pun velikih snova, rešen da promeni svet. Mislim, kada, ako ne tada, kada ima 15, 17 godina?
I moje kolege vide tu promenu kod đaka
Ne krije da, kako kaže, sramežljivo proverava sa kolegama da li i oni imaju takav utisak.
– Šapućemo o tome, svesni činjenice koliko naše reči užasno zvuče. Nažalost, svi sa kojima sam razgovarala vide i osećaju tu promenu kod đaka.
Profesorka Nedić se u svom tekstu unapred izvinjava roditeljima, svesna da je reč o ljudima koji su se u tinejdžerskom dobu borili sa nemaštinom, ratom, demonstracijama i opštim padom svih vrednosti.
– Znam da zvuči strašno, ali vi imate jedno ili dvoje dece, a meni ih je kroz učionicu prošlo verovatno preko 1.000 i ne mogu da ne vidim promenu koja mi se odvija pred očima. I nemojte misliti da samo o vama razmišljam kada tražim uzrok tome. Naprotiv! Znam da je i do škole od koje neko uporno pokušava da napravi ne zabavište, nego zezalište. Znam da je i do društva poremećenih vrednosti. Međutim, i jedno i drugo su na snazi bar desetak godina, a deca nisu ostala na nivou od pre deset godina.
SAVET EKSPERTA
Kad im tražiš mišljenje, smaraš ih
Pre neki dan je svoje đake pitala šta bi bio njihov posao iz snova, kada im novac ne bi bio problem.
– Saznala sam jedino da nemaju snove. Trend se nastavlja jezivom brzinom. Nešto jeste. To nešto ignorišemo i tolerišemo. Zgranemo se nad tim kakve nam generacije dolaze, nije nam dobro posle inicijalnih testova, kukamo što moramo da predajemo gradivo iz osnov