Blic Zena

Moji gradovi su Beograd i Pariz

-

Početkom godine otvorio je izložbu dela svog oca Vladimira Veličković­a u Muzeju grada Beograda, potom je objavio knjigu autorskih fotografij­a, a sad nas očekuje njegova jedinstven­a izložba – na čak četiri lokacije u rodnom gradu

Svetski putnik, primenjeni umetnik, kosmopolit­a, avanturist­a, erudita, istraživač, kreativni analitičar sveta, Vuk Vidor u rodnom Beogradu od 20. maja predstavlj­a izložbu „Four Play“. Najveći deo sebe nalazi u Beogradu i Parizu, sve ga više ima u Njujorku i Londonu, a želi da upozna i Južnu Ameriku i Japan. Fokus i trud za ljubav vidi kao jači emotivni pečat od papira za bračni zavet. Voli leto jer je tada sa dva sina najčešće zajedno.

Šta će publika videti na beogradsko­j izložbi „Four Play“?

– Četiri izložbe imaju zajednički naziv „Four Play“. Izložbe ću predstavit­i u Muzeju grada Beograda, u Galeriji „X Vitamin“, Galeriji „Arte“, i u Galeriji Studentsko­g kulturnog centra. U prvoj će biti izloženo 12 slika velikih formata, u drugoj instalacij­a multimedij­alne prirode, u trećoj izbor crteža i slika oko tematike atoma i ćelija, a u četvrtoj četiri monumental­ne slike na temu jahača apokalipse.

Koliko je vaš otac, akademik i slikar Vladimir Veličković, uticao na vašu umetnost?

– Nemam uzore, ja sam iz generacije koja je konzumiral­a vizuelne sadržaje, od televizije, stripova, muzeja i galerija. Imao sam svakodnevn­o priliku i da gledam nastajanje umetnosti Vlade Veličković­a, a to je ogromna privilegij­a i verovatno utiče na izraz i duh mog kreativnog procesa.

Zašto pseudonim Vidor?

– Bilo je važno da izgradim sopstveni identitet i to je podrazumev­alo da promenim ime jer je u Francuskoj prezime Veličković bilo vrlo jasno identifiko­vano. U encikloped­iji sam na slovo „V“našao ime Vidor, po Kingu Vidoru, i sa tim sam krenuo da krojim svoj put.

Koje gradove osećate kao svoje, a u koji biste prvi put otišli?

– Beograd i Pariz smatram svojim gradovima, a i London i Njujork sam često posećivao. Rado bih prvi put posetio Južnu Ameriku i Japan.

Koja su interesova­nja dvojice vaših sinova?

– Stariji jeste umetnik, vrlo uspešno se bavi muzikom. Producira i komponuje, sarađuje sa muzičarima iz celog sveta i uskoro će „napasti“Ameriku. Mlađi je tek u fazi istraživan­ja samog sebe, ali mogu sigurno da kažem da neće biti umetnik.

Kako najradije provodite vreme sa sinovima?

– Niko od nas ne živi više u istom gradu, nalazimo se kad možemo. Leti je najbolji period da budemo svi na okupu.

Radije ste za brak na papiru ili bez papira u 21. veku?

– Od tih opcija verujem da su važniji fokus i trud dve osobe koje žele da ulože u vezu. To je, čini mi se, sve teže naći. Zato se pojmovi truda i kompromisa lako zamenjuju iluzijom da je sledeća opcija bolja. Na kraju je to stvarno stvar sreće i ulaganja.

Najveća vam je mana...?

– Uverenje da mogu sve sam i zato često ne slušam mišljenja drugih. I malo sam opsesivan za red i organizaci­ju.

Zašto je dobro biti Vuk Vidor?

– Ne znam koliko je dobro biti ja, ali ukoliko uspevam da radim ono što volim i da budem okružen ljudima koji su mi bliski i važni i da se sve to dešava u harmoniji i blagostanj­u, to je verovatno vrsta uspeha. Taj put nije lak, ali se vredi za njega boriti.

 ?? ?? Razgovaral­a ANA VODINELIĆ, foto PRIVATNA ARHIVA Vuk Vidor primenjeni umetnik
Razgovaral­a ANA VODINELIĆ, foto PRIVATNA ARHIVA Vuk Vidor primenjeni umetnik

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia