LEKAR OŽIVEO DUH RODNE METOHIJE U POTKOZARJU
BEOGRAD Izgubljeni zavičaj u metohijskom selu Mušutište, na obroncima Šar-planine blizu Prizrena, doktor Tihomir Mihajlović ponovo je pronašao ispod pitome Kozare.
Iznoseći uspomene iz Mušutišta, dr Mihajlović priča da je to bilo gnezdo srpske duhovnosti na Kosovu i Metohiji. Dokaz tome je 14 pravoslavnih crkava, manastir i dve isposnice. Pre rata 1999. na teritoriji MZ Mušutište živelo je 1.700 Srba. Sada su svi raseljeni.
- Posle završetka studija u Beogradu, vratio sam se u Metohiju da bih pomogao svom narodu. Lekari su bili preko potrebni, a ja nisam ni pomišljao da ću morati da napustim ognjište predaka, bogata imanja, plodnu zemlju, vinograde i voćnjake, groblja i otići u dalek i nepoznati svet - priča Mihajlović, držeći u krilu najmlađu kćerku Tihanu, rođenu u novom zavičaju, kao i dvoje starije dece. U Turjaku kod Gradiške u Republici Srpskoj, gde je radio 12 godina, Mihajlović je izgradio ambijent po uzoru na svoje rodno mesto.
- Ovde pod Kozarom, u lepoj i pitomoj sredini, u dušama dobrih i plemenitih ljudi koji su me srdačno prihvatili, našao sam novi zavičaj, prepoznao kosovsku mitologiju i odlučio da zauvek ostanem - kaže Mihajlović, u čijoj kući su, u graditeljskom smislu i nacionalnim obeležjima, pomešani Metohija i Kozara. Na zidu dominiraju ikona Svetog Nikole i crno-bela fotografija starca, njegovog dede Dimitrija Jurukovića.
- To je sve što je moglo stati u moju torbu i moje srce. Ikona je poklon monahinja iz mog sela, a fotografija podsećanje na dedu koji mi je ukazao na duhovne i moralne vrednosti kojih se nisam odrekao - priča Mihajlović ispod slike srpskih seoba. To je, veli, motiv njegovog usuda, izgubljenog sela i spaljenog imanja.
- Nisam tamo bio posle bežanije, kada je u šporetu vatra ostala neugašena, a vinogradi i voćke, tog kobnog jula 1999, povijeni od roda, ostali bez nas koji smo ih sadili, negovali i brali. Zato sam doneo veru, slavu, običaje i duh srpskog naroda - kaže Mihajlović.