“BOŽE PRAVDE” U PARIZU
BEOGRAD Pre osam godina, posle trijumfa Ivanovićeve na Rolan Garosu, slušali smo našu himnu i dičili se time što smo Srbi.
Zbog Ane Ivanović smo 2008. slušali himnu “Bože pravde” i bili bezgranično ponosni. I te suze čiji smo bili svedoci nikada ne smemo da zaboravimo.
Dve nedelje pred Rolan Garos, Žistin Enan Arden, Belgijanka koja je do tada bila prva na svetu, odlučila je da se povuče. I tako je otvorila put drugim teniserkama da dođu do trona. Sreća, sudbina ili ko zna šta još odlučili su da to bude Ana Ivanović. Srpkinja koja je tada imala samo 20 godina u finalu na terenu „Filip Šatrije“je pobedila Dinaru Safinu sa 6:4, 6:3.
I tako postala prva teniserka zbog koje smo slušali “Bože pravde” u Parizu. Nažalost, ispostavilo se, i jedina do sada.
Tada je postala i najbolja teniserka sveta. I na tom mestu ostala 12 nedelja.
Nažalost, posle toga je usledio pad forme. Lestvica je bila postavljena visoko, a Ivanovićeva nije mogla da izdrži pritisak. Ana pune četiri godine nije mogla da stigne do četvrtfinala velikih turnira. Prvi put je led probila na US Openu 2012, a kada je na Rolan Garosu 2015. stigla do polufinala, svi su mislili da je to početak Aninog povratka u vrh. Međutim, tako nije bilo.
Posle svega, naravno da ostaje žal što Ana nije uradila više. Jer je sigurno to mogla. Zadovoljila se nekom osrednošću. Mada, da se vratimo na početak teksta. Tvrdimo da taj Rolan Garos nikada nećemo smeti da zaboravimo. Ni finale Fed kupa. Ana, hvala ti na tome!