Život sa 330 dinara dnevno
MIODRAG MECEDELJAN IZ PANČEVA O PENZIONERSKOJ MUCI
Imam penziju 21.200 dinara, a mesečni računi su mi skoro 11.000. Znači, dnevno mi ostaje svega 330 dinara za hranu i lekove.
U ovoj jednoj rečenici, proceđenoj kroz stisnute zube, skupila se sva muka Miodraga Mecedeljana (56) iz Pančeva. Ovaj penzioner pristao je da sa čitaocima „Blica” podeli nekoliko sekvenci svog penzionerskog bitisanja. A ono je, kaže, slika i prilika Srbije.
- Neka mi objasni neko kako ja mogu da živim s tim parama - nastavlja, ne krijući ogorčenje, Mecedeljan.
Popularni Milan, kako ga zovu, nije penzioner sa najmanjim primanjima, štaviše, nije daleko od republičkog proseka, ali personifikacija je života starih ljudi u Srbiji.
- U prodavnici kupujem samo hleb, jaja i pokoju konzervu mesnog nareska ili suvu hranu. Našao sam i gotova jela do 180 dinara i riblju čorbu na pijaci oko 160 dinara. Iako sam šećerni bolesnik, jedem puno hleba da ne bih ostao gladan. Često uzmem mleko u koje udrobim hleb, pa se tako snalazim - priča ovaj Pančevac.
Dodaje i da deo novca mora da odvoji za lekove.
- Pošto sam srčani i šećerni bolesnik, a imam i visok pritisak, moram da uzimam od 10 do 12 lekova za srce i pankreas i to me mesečno košta minimum 4.000 dinara. Samo kreon za pankreas košta 1.400 dinara, a traje mi nešto malo više od mesec dana nabraja naš sagovornik.
Mecedeljan živi sam u jednosobnom stanu, a već tri godine je u penziji, pošto su lekari utvrdili da mu srce radi sa svega 30 odsto kapaciteta. Čak i najsitniji kvar u stanu predstavlja mu veliki problem.
- Nedeljama mi cure česma i vodokotlić, a ja nemam odakle to da popravim. Obična sijalica kad mi pukne, ja čekam penziju da bih kupio novu. Isto tako je bilo i za ringlu. Po meni, ovakav život nije dostojan čoveka - naglašava Mecedeljan.
Pančevački penzioner štedi na svemu, pa i na struji i gasu.
- Spavam u hladnom da bih uštedeo, pošto se grejem na gas koji sam palim i gasim. Nemam ni kablovsku, nego gledam televiziju na sobnu antenu, kako bih smanjio račune. Imao sam dve-tri ptičice, ali sam ih pustio jer nisam imao novca za seme. Uskratio sam sebi bukvalno svako zadovoljstvo.
Da je zdrav, otišao bi, kako kaže, u inostranstvo glavom bez obzira.
- Ako već treba da budem rob, bolje da to budem u Francuskoj ili Italiji nego ovde, u rođenoj zemlji - zaključuje Mecedeljan.