Nisam se nikada nervirao, zato sam dočekao 101.
Radomir Veličković je u penziji već pola veka, čita bez naočara, odlično čuje, a lucidnost mu je na zavidnom nivou.
- Nikada se nisam mnogo sekirao jer sam od malena znao da priroda i bog prave poredak uprkos našim željama - priča Radomir - Mićo Veličković iz planinskog sela Retkocer, najstariji stanovnik opštine Medveđa, koji će 10. maja napuniti 102. godine.
Sa svojom pokojnom suprugom Maricom izrodio je tri sina i jednu kćer, svi sada u penziji. Ima devet unuka, 23 praunuka i dva čukununuka. Deca su davno otišla iz kuće, a on pozne godine provodi u svom domu sa praunukom Rašom i osmoro njegove dece i devetom na putu, najmnogobrojnijom porodicom u Medveđi.
Pored života bez stresa, kaže da dugovečnost duguje i čistoj sredini, zdravoj hrani i planinskom vazduhu.
- Ovde je sve čisto, bez hemikalija. A ja imam apetit, jedem sve, ali kako godine prolaze, najviše pijem mleko. Ranije sam pušio, pa sam batalio. Pio sam dnevno po jednu čašicu rakije, sada vrlo retko - priča Radomir okružen praunucima.
Ipak, kaže da se nešto u njegovom životu promenilo.
- Nekako se brzo naljutim, ali se brzo i odljutim. Star čovek - to je ti je kao dete. Umesto da očvrsneš, ti podetinjiš, a fizički se nekako smanjujem - kaže Radomir - Mićo Veličković.
Njegov praunuk Rašo kaže da je deda odličnog zdravlja.
- Sedi i greje se pored šporeta i priča sa decom. Priseća se kako je i gde radio i dogodovština iz Drugog svetskog rata u kome se četiri godine borio na strani partizana. Ni na šta se ne žali, sve mu je ravno odavde do Srema. Do pre neku godinu deci je pomagao oko rešavanja zadataka iz matematike jer je odličan račundžija - priča Rašo.
Porodica Veličković se šezdesetih godina prošloga veka doselila u Retkocer iz Orlana kod Podujeva. Radomir je menjao državne poslove, pa je, iako samo sa osam razreda škole, jedno vreme bio i sudija za prekršaje. Ipak, penzija mu je tek 16.000 dinara, a prima pomoć za takozvanu tuđu negu.
- Jedva sam uspeo da izdejstvujem tu pomoć za negu. Imao je 98 godina kada sam ga odveo kod lekara. Čudio se čovek kako neko može da bude zdrav sa toliko godina - objašnjava Radomirov najmlađi sin Drago, nastavnik matematike u penziji, koji je jedini ostao blizu oca, u varoši Medveđa.
Drago se priseća svog detinjstva i momačkih dana koje je provodio uz oca.
- Odemo da sakupljamo seno, počne kiša da pada, on baca vilu i odlazi kući. Na moje negodovanje, odgovara da će seno osušiti onaj ko ga je i nakvasio. Takav odnos imao je i prema ljudima i prema porodičnim situacijama. Ali zato se majka brinula za sve i svašta i bila stub kuće. Ipak, i ona je poživela 88 godina i ostala upamćena kao jedna od najboljih domaćica u Medveđi od kojih su svi viđeniji ljudi kupovali sir i kajmak - priseća se Rašo.