Sušim pršutu kao moj pradeda
Vise sa štandova leđanice, ovali su puni raznih đakonija, tezge pedantno aranžirane... Lepo i naoko, još lepše da se proba. Ko ima novca - kupiće, ko nema - može da degustira. Počela je 17. “Pršutijada”.
Do nedelje Mačkat u podbrđu Zlatibora slaviće suvo meso iz svojih sušara, koje je nadaleko proslavilo ovo selo.
- Moj pradeda je počeo! Od dede i tate ja učim zanat. Neću u grad, hoću da ostanem u selu, biću četvrta generacija u mojoj familiji koja će se baviti pršutarstvom - smelo je juče tvrdio devetogodišnji Veljko Radojičić.
Za jednim od šesnaest štandova dečak se hvalio kako je praktični deo zanata već i savladao - meso se sedam dana drži u soli, posle se diže na sušaru i dimi tri nedelje.
Nagrade u pet kategorija podelilo je isto toliko proizvođača. Najbolju svinjsku pršutu izložio je Miroslav Stojanović, a goveđu Ilija Stojanović. Još jedan Stojanović uzeo je nagradu - Dragan, za najbolju stelju. Nikola Brković, odlučio je žiri, proizveo je najbolju kobasicu. - Može dobro da se živi, ali krvav je posao pršutarstvo. Od jutra do sutra radi cela familija. Najveći problem je stoka. Nekad je Zlatibor vrveo od goveda, sad retko gde možeš da nađeš bika. Zamrla sela! Morao sam da oforimim svoje tovilište bikova - kaže Radomir Šopalović, kome je pripala prva nagrada za slaninu.
I jedna dama, još sa akademskim zvanjem, izlaže u Mačkatu. Ružica Stojanović po struci je ekonomista, a po svakodnevici proizvođač mesa i trgovac.
- Diploma je negde, ni sama ne znam gde, u kući. Ne treba mi! Moja ekonomija je trougao klanica - sušara - pijaca. Dve muške glave imam u kući, oca i strica, ali ja vodim gazdinstvo. Sestre otišle iz Mačkata, ali ja neću. Ostala sam da čuvam pradedovski zanat - pričala nam je Ružica, zauzeta pazarima i mušterijama.
Prvi put “Pršutijada” je dobila zvanje međunarodne. Doneli su ga Hrvati i Crnogorci. Izlagali su meso izrađeno po recepturi koju Mačkat ne poznaje.
Na štandu firme iz istarskih Tinjana sušen svinjski but, ali neobične boje.
- Ovo je istarski pršut koji se godinu dana suši na vetru, buri. Od dana kada prase dođe na svet do ovog proizvoda prođe dve godine - objašnjavao nam je Goran Hrvatin.
Iz Nikšića stigli, a šta drugo, njeguški specijaliteti.
- Pršuta se pravi kao i ova vaša, ali se mnogo duže suši, čitavih devet meseci. Četrnaest evra kilogram - predstavio je svoj štand Crnogorac Radovan Bijelić.