Žrtva šovinista
Nakon više od tri godine nepravde za Olivera Ivanovića, napravljen je polovičan iskorak ka pravdi. Apelacioni sud u Prištini prihvatio je deo
oslobađajuće presude za Ivanovića, koji mu je izrekao Opštinski sud u Mitrovici i poništio deo osuđujuće presude za navodne zločine iz 1999. Ivanović je uhapšen u januaru 2014,
kada se govorilo o sada već osnovanom Međunarodnom sudu za zločine OVK. Postalo je očito da je on svojom slobodom platio umirivanje albanskih šovinista koji su se protivili bilo kakvom pozivanju na odgovornost za zločine koji su počinili pojedini njihovi sunarodnici. Međunarodna zajednica ide linijom manjeg otpora,
a populistički političari sa srpske i albanske strane po već uhodanom običaju jedni drugima pružaju podršku razmenjujući zapaljive izjave. U svojim udobnim kabinetima populisti u vlasti
ne razmišljaju o posledicama koje izazivaju kod velike većine umerenih građana, među kojima je bio i Ivanović. On je važio za umerenog i racionalnog političara još od vremena režima Slobodana Miloševića, protiveći se sumanutim potezima i tog režima i predstavnika Albanaca. Kao odmeren, postao je idealna meta i za jedne i za druge, što danas plaća svojom slobodom. Nažalost, političari to i dalje ne shvataju, što pokazuje nedavno združena populistička srpsko-albanska pokazna vežba, kada je poslat ikonostas na šinama sa jedne, i jedinica ROSU sa druge strane na sever Kosova i Metohije. Populističko beščašće došlo je do vrhunca,
kada su se oni koji su poslali ROSU pozivali na mir, dok su se odgovorni za šinski ikonostas hvalili da su sprečili sukobe tako što su lokomotivu koju su poslali zaustavili u Raškoj. Srpske vođe morale bi da prestanu da ubiraju
šovinističke glasove u Beogradu, koje patnjom plaćaju Srbi u južnoj pokrajini. Albanske vođe, sve i da im Srbija prizna državu, ne bi je imali, jer je osim folklora za to nepohodno postojanje samostalnih institucija. Oni ne da nisu sposobni za državu, nego su i od poštovanja prava daleko koliko je, nažalost, i Ivanović od slobode.
Populističke
vođe ne razmišljaju o posledicama zapaljive retorike