Crno-crveni, žuti i Beli
Ne boje se tzv. veliki kandidati Belog nego sirotinje iz njegovog slogana
Dojadi u ovoj veseloj zemlji Srbiji ono farsično ponavljanje istorije, ali kad je već tako, da sumiramo ovu najnoviju farsu koja nam se, upakovana u celofane različitih boja i dezena, pokušava proturiti i poturiti kao nešto novo, moderno i prvoistorijsko, a zapravo se radi o najobičnijim kukavičjim jajima. I nad koje god da legne glasačka koka, ispiliće se ptičurina koju ćemo prepoznati i pre nego što joj, goluždravoj, iznikne perje - posle će ga ona već prefarbati, pre svega, u skladu sa sopstvenim interesima.
Dakle, pogledamo li rendgenski snimak predsedničkih kandidata, barem onih koji predstavljaju dve najjače i oprečne opcije, politički vremeplov nas vraća ili u devedesete: Aleksandar Vučić i Vojislav Šešelj sa crno-crvenom klikom oko sebe, ili u postmilenijumske: Saša Janković i Vuk Jeremić, sa Demokratskom strankom i njenim derivatima. U misiji pranja nečiste savesti i katastrofalnih političkih grešaka koje su ove gornje vratili iz istorijske ropotarnice, malo ih očetkali, proprali i pomislili kako će im zgodno poslužiti u modifikovanoj verziji Miloševićevog pljačkaškog režima. Kad ne lezi vraže, oteše se oni i već pola decenije se vajne demokrate pitaju otkuda te tikve koje im se o glavu obijaju, zaboravljajući s kim su ih sadili. Svirač (Saša Radulović), guslar (Boško Obradović), kulinar (Nenad Čanak), maratonac (Aleksandar Popović) i još nekoliko likova (imena poznata užoj familiji) tu su kao sporedni kolorit cirkusa, svaki o sopstvenom jadu zabavljen, takođe su ljudi davne prošlosti. Osim Radulovića, ali i taj joj se uputio koracima od sedam milja.
Dakle, ništa novo pod kapom šajkačom osim... Osim izvesnog Luke Maksimovića, znanog kao Ljubiša Preletačević Beli. Jeste, to je onaj čudak u belom odelu, s repom vezanim na vrh glave, ogrnut gunjem, koji je politički prohodao u belim mokasinama natučenim na vunene čarape. Ubiše se stručnjaci raznih fela i profila u tumačenju njegove pojave: parodija, ironija, štetočina, originalna pojava, komedijant (a ovi su, kao, ozbiljni) i tako redom sve do RIK-a. Gde Belom umalo da propadne kandidatura.
Zbog čega? Kažu, zbog nekih formalnosti, ali ne bi se reklo da je u pitanju formalizam. Pre će biti istinski strah koji je - za razliku od onoga lažnokomičnog koji svaki dan seju Vučićevi toaletoidi - pravi i preteći. Utemeljen na saznanju da je car doteran do duvara. I dok se takozvani ozbiljni kandidati prepucavaju ko je od koga ukrao koji predizborni slogan, preskupo tarifiran od belosvetskih marketinških hohštaplera koji ih malo prepakovane ovuda krčme, niko se nije setio da proveri sa kojim to sloganom Beli juriša na Andrićev venac. A kad su se jadu i sloganu dosetili, bilo je kasno da se dalje radi na “formalnostima”. Eto Preletačevića sa parolom “Sirotinja uzvraća udarac!”.
I ne boje se Belog - boje se te sirotinje iz njegovog slogana, jer znaju da je put od njegovih vunenih čarapa do njihovih vunenih gaća sve kraći. Vuna, bato! Evo još jednog slogana - besplatno ga poklanjam Belom. Dosta je ovih što zavijaju u crno.