Pametni mladi ljudi,
Vi koji nećete da budete roblje njegove apsane,
pioni njegovih pokvarenih igara, žrtve njegovih manipulacija, pasivni posmatrači njegovih krađa i lažni slavljenici njegovih nepostojećih uspeha – neka vam je sa srećom svaki korak na putu za slobodu i normalan život. Neka vas ne pokolebaju hulje koje vas nazivaju huliganima, neka vaše prave indekse ni u čemu ne ometu lažne diplome i lažni doktorati istinskih bitangi. Razlika između vas i lažnog mesije je ogromna. U vašim godinama on je, u svom lažnom patriotizmu, obilazio ratišta u džipu na čijoj haubi je bila pričvršćena mrtvačka glava, a vi obilazite ulice gradova ove zemlje sa željom da je učinite normalnom, pravednom i slobodnom. Dok je on jurio granicu Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica, vi uspostavljate granice pristojnosti na liniji Skupština-RIK-REM-RTS. Dok je on uzvikivao “Sto za jednog”, vi slavite život ne dozvoljavajući krađu. Koja je svoju najveću brutalnost doživela u perverziji da su mu upravo oni na koje se odnosio ratnohuškački poklič “Sto za jednog” navodno poklonili 79 odsto poverenja. Više nego bilo ko u Srbiji.
Sve ste videli i sve vam je jasno.
I njima je sve jasno kad su vas videli. Znaju oni dobro da nema te organizacije koja na ulice može izvesti desetine hiljada mladih ljudi, za koje su protuve na vlasti bile uverene da su ih uspešno uspavali i anestezirali, kao njihove babe i dede. Zato gase uličnu rasvetu – da vas ljudi ne vide, nesvesni da još jače svetlite u mraku. Zato ste nevidljivi za RTS i režimske medije, koji ili o vama ne izveštavaju ili govore na način koji svakodnevno rađa još veći gnev i prezir prema ovoj vlasti. Jer, svaki vaš korak – njihov je sunovrat. Zato vam viču da ste strani plaćenici, a zapravo su sami najveći strani plaćenici. I svakim danom sve više postaju šačica jada. Za razliku od vas.
Progovorili ste jezikom svih nas.
I onih koji uplašeno ćute, pristajući da budu roblje, i onih koji se polušapatom bune i onih koji glasno ne pristaju. I cilj vam je razumljiviji od bilo kog drugog cilja koji je do sada bilo ko postavio: Dole diktatura! U te dve reči stali su svi vaši zahtevi. I svi zahtevi svakog normalnog čoveka u ovoj zemlji. I uplašenog i neuplašenog. I zato, siguran sam, nećete nasesti na udice koje umišljeni vođa baca preko svojih medijskih pudlica.
Siguran sam da ćete mu glasno i jasno reći
da se na nove izbore neće ići dok se ne poništi krađa sa ovih. I da se neće ići po njegovim pravilima, sa ovakvim biračkim spiskovima, uzurpacijom države od strane jednog čoveka i u medijskom mraku koji postaje sve crnji. Znam da to nećete dozvoliti. Ne iz ovog ili onog razloga. Već samo i jedino zbog toga što želite da u ovoj zemlji budete srećni i ostvareni. A ne roblje i jeftina radna snaga. I zato što ne želite da idete odavde i potucate se po svetu. Kako bi se vođa, onima koji ostaju, hvalio kako nezaposlenost pada. Jer je vas oterao. Zato je ovaj protest vaša životna borba. I od njegovog uspeha zavise životi svih nas.
Borite se mirno i dostojanstveno,
u inat presvučenim radikalskim zverima koje se sada lažno predstavljaju kao naprednjaci i njihovim koalicionim poslušnicima, koji bi, ako bi Marsovci osvojili Zemlju, lično sami sebi ušrafili antene u glavu govoreći kako su oduvek privrženi novim okupatorima. Zato vas pozdravljam vašim tradicionalnim pozdravom: Za vođu je glavna mana – neće mladi Erdogana.
P.S. Vi ste ona kora od banane na koju se vođa neočekivano okliznuo - pa sada, u letu, sumanuto urliče kako nikada stabilniji nije bio