Pet pitanja koja Beograd i Zagreb moraju hitno da reše
Da li će dolazak hrvatske predsednice Kolinde Grabar Kitarović na inauguraciju Aleksandra Vučića zaista otopliti odnose Beograda i Zagreba, biće jasno za oko pola godine, kada će, prema najavama, doći do pomaka u rešavanju otvorenih pitanja dve zemlje.
Prošlo je godinu dana otkako su Aleksandar Vučić, tada kao tehnički premijer, i Kolinda Grabar Kitarović, predsednica Hrvatske, u Subotici potpisali Deklaraciju o unapređenju odnosa Srbije i Hrvatske, ali se osim parafiranja još jednog međudržavnog dokumenta na tom planu ništa nije učinilo. A problema je najmanje pet, od kojih su tri naročito osetljiva, a za većinu njih formirane su posebne komisije, koje se, nije teško zaključiti, nisu pomerile s mesta.
PITANJE NESTALIH I IZBORI
Na rešavanju ovog osetljivog problema u svakoj prilici insistira Hrvatska, na čijem se spisku nestalih nalazi 950 državljana. Na jednom od sastanaka međudržavne komisije utvrđena je zajednička lista na kojoj se našlo ukupno 2.036 nestalih osoba.
Ipak, kako za “Blic” kaže Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica, od Zagreba se traži da na tu listu doda imena još 629 ljudi.
- Njihov nestanak porodice nisu prijavile Crvenom krstu Hrvatske ili Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, nego Crvenom krstu Srbije - navodi Odalović.
Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam, međutim, smatra da pitanje nestalih otvara ogroman prostor za manipulaciju, kao i da obe strane uvećavaju cifre “svojih” žrtava, a umanjuju one druge.
GRANICA NA DUNAVU I ARBITRAŽA
Na dnevnom redu svakako će biti i pitanje granice Srbije i Hrvatske na Dunavu, koja je dugačka 145 kilometara. Predlog Srbije je da granična linija bude sredina Dunava, dok Hrvatska insistira na određivanju granice po katastru, koji nije menjan još od Austrougarske.
- To znači da bi deo hrvatske teritorije, sa naše strane, stigao do blizu Apatina, dok bi manji deo sa hrvatske strane pripao nama. Zanimljivo je da prethodna vlada po ovom pitanju ništa nije uradila, misleći da će to pitanje ulaskom Hrvatske u EU biti relativizovano - navodi Popov.
Međudržavna komisija za utvrđivanje granice Srbije i Hrvatske formirana je još pre 13 godina, ali osim iznetih stavova o tome kako odrediti granicu, ništa nije učinjeno.
Ovaj problem bi u krajnjem slučaju mogao da se reši pred međunarodnim sudom.
ZAŠTITA MANJINA I POSLANICI
Pre 13 godina Srbija i Hrvatska potpisale su međudržavni sporazum o zaštiti prava manjina. I dok se pitanje udžbenika na hrvatskom jeziku rešava, ostao je otvoren problem garantovanog mesta za poslanike hrvatske manjine u Skupštini Srbije. Naime, zvanični Zagreb insistira da predstavnici Hrvata u Srbiji imaju osigurano mesto u srpskom parlamentu, kao što Srbi imaju kod njih.
- Problem je što je to u Srbiji regulisano kroz prirodni prag, dok je broj predstavnika Srba u Hrvatskoj rešen kroz ustavni zakon. Srbija će morati da to pitanje reši, pogotovo što je otvoreno poglavlje 23 koje se tiče ljudskih i manjinskih prava - navodi Popov.
PODELA IMOVINE SFRJ
Ovo pitanje tiče se podele imovine nekadašnje SFRJ i to od isplate stare devizne štednje, preko problema mešovitih banaka, do podele ambasada i rezidencija. Kitarovićeva i Vučić su se u Subotici, prilikom potpisivanja Deklaracije, složili da treba ubrzati primenu Sporazuma o sukcesiji koji je potpisan još 2001. godine. Srbija se zalaže i da treba odvojeno rešavati pitanja imovine društvenih preduzeća i stanarskih prava, dok Hrvatskoj smeta što nije rešeno pitanje reciprociteta za sticanje prava vlasništva nad nekretninama za državljane drugih država koje treba regulisati bilateralnim sporazumom.
ZAKON O REGIONALNOJ JURISDIKCIJI
Hrvatska insistira na promeni zakona o regionalnoj jurisdikciji, zbog čega je u nekoliko navrata blokirala otvaranje poglavlja Srbije u pregovorima sa EU. Zvanični Zagreb osporava da Srbija ima pravo da podiže optužnice i sudi za ratne zločine počinjene bilo gde na tlu bivše SFRJ, od strane počinilaca koji nisu bili, niti su sada državljani Srbije i čije žrtve takođe nisu državljani Srbije.
Srbija, sa druge strane, tvrdi da slične zakone imaju i pojedine članice EU, čija je nadležnost još šira.