Svi problemi Srba u regionu
Deklaracija o zaštiti identiteta morala bi da uzme u obzir sve poteškoće sa kojima se Srbi u regionu suočavaju: od hrvatskog poreza na otete kuće, izostanka iz državnog aparata Crne Gore, do potpune ugroženosti u Makedoniji.
Od prvih najava o pisanju deklaracije nije prošlo ni deset dana, a ovaj dokument je postao važna tema spekulacija profesionalne i laičke javnosti. Premda je zasad nepoznato koji će sve elementi biti obuhvaćeni deklaracijom, kao i ko će - osim predlagača Milorada Dodika i predsednika Srbije Aleksandra Vučića - biti njeni potpisnici, jasno je da će njena izrada zahtevati mnogo posla.
Srđan Perišić, politički analitičar iz Banjaluke, smatra da je deklaracija potrebna pre svega „da bi se video stav aktuelne Srbije i ohrabrili Srbi izvan matice da računaju u budućnosti na pomoć”.
- Nakon 5. oktobra 2000. nismo imali jasan i definisan stav nijedne vlasti da se štiti identitet i život Srba izvan Srbije, mada je njihov integritet jasno ugrožen, pogotovo u Crnoj Gori, gde je po meni najteža situacija po Srbe. Mi zasad ne znamo šta će pisati u toj deklaraciji, ima nagoveštaja da će se ona baviti identitetom, zaštitom jezika i običaja, ali je važno naglasiti da ona neće zadirati u interese drugih država - kaže Perišić, ističući da u federaciji BiH najveći izazov za Srbe predstavljaju otežani uslovi povratka izbeglih.
Deklaracija je, takođe, i ideja koja simbolički treba da okupi Srbe i u regionu i u Srbiji, jer ona ima vrednost i „za domaću upotrebu”, smatra Bojan Klačar, programski direktor Cesida.
- Položaj Srba u regionu dosta je različit: teško je uporedivo stanje na Kosovu s onim u Hrvatskoj ili u Crnoj Gori. Deklaracija neće imati direktan uticaj na život Srba, ali vlada u Beogradu može da uradi dve stvari: da uspostavi bolju bilateralnu saradnju sa
Cilj deklaracije simboličko okupljanje Srba, ali teret promena položaja naroda i dalje mora biti na
vladama Srbije i zemalja regiona
tim državama i tako pokuša da radi na unapređenju statusa Srba, i da podrži političke organizacije Srba u tim državama, jer je jako važno da se pravima Srba bave organizacije u tim matičnim državama. Inače, ne verujem u uspeh deklaracija samih po sebi - kaže Klačar. Konkretno, u Crnoj Gori najveći izazov predstavlja zastupljenost u državnim institucijama, koja je veoma mala, prema podacima sa poslednjeg popisa stanovništva, smatra direktor u CESID-u. Dobra okolnost je, ipak, što su Srbi u Crnoj Gori brojna populacija i imaju jasnu političku zastupljenost, dok se, na primer, problemi Srba u Makedoniji retko nalaze u fokusu javnosti.
- Problemi datiraju još iz vremena komunizma: kada je posle rata vlast razrušila spomen-obeležje Bregalničke bitke, bilo je jasno u kom će pravcu ići zvanična politika.
I posle pada komunizma,
nastavili su se problemi sa statusom SPC, a otcepljenju Makedonije, koje je nastalo na strahu od srpske agresije, stvorilo je situaciju da obe najjače makedonske stranke budu bazirane na antisrpskom osećanju. Nakon pada VMRO sa vlasti, sa kojima smo imali dobru komunikaciju, teško ćemo i moći da tražimo dodatna prava, jer ćemo morati da o njima pregovaramo sa frustriranim Makedoncima, koji su i sami ugroženi dolaskom nove vlasti. Ova deklaracija može biti i najkvalitetniji dokument koji se bavi Srbima u regionu, ali ako se za nju ne zauzmu ključni ljudi, od toga neće biti ništa - kaže Ivan Stoilković, lider Demokratske partije Srba u Makedoniji