Evo vam tajkuni
„Evo vam tajkuni neka vam vode državu i neka pokradu sve što je u međuvremenu stvoreno.” Ovo je bila reakcija predsednika Srbije na odluku Apelacionog suda u Beogradu koji je po jednoj optužnici oslobodio biznismena Miroslava Miškovića, a po drugoj slučaj vratio na ponovno suđenje. Ne ulazeći u odluku suda, niti u eventualnu krivicu ili nevinost vlasnika „Delte”, niti na tako nešto imamo pravo, ali ne možemo da se ne osvrnemo na predsednički stejtment, jer ni on na to nije imao pravo. Ali čovek, jednostavno, ne može da odoli. Dakle, da vidimo šta je i kome sve pesnik hteo da kaže. Umetnik političkog marketinga je u toj jednoj rečenici naciljao nekoliko adresa i odapeo nekoliko poenti, sa jasnom namerom da sebe izdvoji iznad opšteg taloga u kome se valjaju, navodno, korumpirano sudstvo, kontroverzni bogataši i, na kraju, nezreli narod koji, eto, dopušta da se očas posla rasprčka ono što je samopregornim radom Vučića i njegove vlasti stvoreno. Ispada tako: ja vam uhapsim Miškovića, vi ga pustite; identifikujem Kosmajca, vi ga oslobodite; polomim kvake oko Karića, njemu zastari postupak... i tako redom. Ispada, a ne bi trebalo.
Nije premijer, a sada predsednik istražni organ kome je posao da okolo lovi lopove, narko-bosove i utajivače poreza, a još manje je tužilac ili sudija da bi vagao presude i sudske odluke. Njegove ustavne, zakonske i političke ingerencije se iscrpljuju u određivanju političkog kursa u okviru kog može kao jedan od prioriteta da stoji borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, a sve što se tiče operative na tom polju pripada nekim drugim organima vlasti koje bi bilo najbolje pustiti da rade bez sufliranja, popovanja ili preporuka. Da je to tako, a svi vidimo da nije, ne bi predsednik Vučić ni imao povoda da se žesti na sudske odluke jer bi svi ti slučajevi, ili bar većina njih, bili rešeni ranije ili do njih ne bi ni došlo, s obzirom na to da bi akteri zazirali od reakcije pravosuđa. I Miroslav Mišković je tajkun onoliko dugo koliko je i Aleksandar Vučić političar, pa su oni imali vremena da reše šta su imali.
Ali ne. Sistem je namešten tako da ono neregularno i s ivice zakona dobije političko pokroviteljstvo koje garantuje isključene radare pravosudnih organa. Oni se aktiviraju samo ukoliko se zaboravi na kooperativnost i dug i onda kreće kampanja koja više liči na progon nego na istinsko i zakonito privođenje pravdi.
Dakle, nije se pravosuđe pokvarilo samo od sebe. Uništila ga je upravo politika koja bi da mu drži pridike, i to onda kad je sudske odluke razočaraju. Inače, sve bi bilo u redu. A ništa nije u redu. Tako mi tetke Vulinove žene!
Nije predsednik istražni organ, a još manje je tužilac ili sudija