Hrvati nadziru „Koridora 10“
Dmitar Đurović je u poslednjim danima svoje vladavine u „Koridorima Srbije” direktnim ugovaranjem poverio nadzor izgradnje autoputa Čiflik - Pirot istok hrvatsko-austrijskom konzorcijumu za 1,44 miliona evra, saznaje „Blic”.
Drugim rečima, bez javnog tendera posao je dodelio konzorcijumu koji čine dve firme, zagrebački „Institut IGH“i bečki „IC consulenten Ziviltechniker GesmbH“, koje imaju istog vlasnika, ruskog tajkuna Sergeja Gljadelkina. One će kontrolisati kako su srpski neimari izgradili deonicu od 28 kilometara, ali i paralelni nekomercijalni alternativni put, i to u roku od 15 meseci. Ono što baca sumnju na ceo ovaj slučaj je to što nije postojala mogućnost da se u javnom nadmetanju vidi da li je bilo ponuđača koji bi ovaj nadzor obavili za manje novca. To nije moglo da se utvrdi jer je tadašnji direktor odlučio da se direktnim ugovaranjem posao poveri hrvatsko-austrijskom konzorcijumu koji je jedini
bio pozvan 9. marta.
Izvor „Blica” iz „Koridora” tvrdi da je formalno opravdanje za takav postupak Đurović našao u hitnosti posla, odnosno da je nadzor bio uslov za korišćenje novca Svetske banke, koja delom finansira ovu deonicu autoputa.
- To je bilo samo pokriće da se na brzinu sklopi posao koji je štetan i po firmu i po državu. Ono što je posebno zanimljivo jeste to što postoje indicije da je cena uvećana u odnosu na onu koja je bila načelno dogovorena pre nekoliko godina, kada je opredeljivan novac potreban za nadzor radova. Uslovi se u međuvremenu nisu promenili, ali je cena od početne znatno uvećana, pa postoje indicije da je posao preplaćen bar za 200.000 evra. Drugim rečima, postoje indicije da je neko imao ličnu korist. Posebno je važno da se zna da čitav posao radi u stvari hrvatski „Institut IGH“, koji je bankrotirao 2013. godine i koga je 2015. godine preuzeo ruski tajkun Gljadelkin. Mnoge srpske firme imaju bolji međunarodni bonitet od njega, ali one ipak nisu dobile posao - objašnjava naš sagovornik.
On dodaje da upravo to budi sumnju.
- Mi imamo kompanije čije su usluge mnogo jeftinije. Ali menadžment „Koridora“nije njima ponudio posao, već se opredelio za mnogo skupljeg hrvatskog ponuđača. Ceo ovaj slučaj bio je predmet tihog šuškanja u kompaniji da je reč o sumnjivom poslu gde su lični interesi bili iznad državnih. Postoje indicije da je sve to stiglo i do ušiju tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića, i da je ovaj ugovor bio jedan od razloga da se Đurović smeni sa mesta direktora „Koridora“. Sve u svemu, ukoliko se budu preispitivali poslovi za njegova mandata, moglo bi tu još mnogo štošta da se nađe - kaže naš izvor.
Stručnjaci pak tvrde da se ovako veliki poslovi po pravilu ne obavljaju direktnom pogodbom, već se nadzor bira na tenderu.
- Opravdanje za direktno ugovaranje za „Koridore“može biti samo hitnost, odnosno da niko drugi od stranih ili domaćih kompanija kadrovski ili tehnički nije mogao da pruži usluge. Ali to se retko dešava, pa je meni nejasno zašto se pored uglednih licenciranih srpskih firmi koje nadzor obavljaju i u inostranstvu a koje su većinom u vlasništvu države nije nijedna angažovala. Da je bio raspisan tender, siguran sam da bi CIP, „Institut za puteve“, „Energoprojekt“imali znatno nižu ponudu nego taj hrvatsko-austrijski konzorcijum. Usluge nadzora stranaca značajno su skuplje, pa je nejasno zašto ih „Koridor“koristi - kaže Gora Rodić iz Građevinske komore.