Kolinda opet pali mržnju između Srba i Hrvata
Agresivni tonovi hrvatske predsednice obuvene u žute “domobranske” čizme, koja je ponovila da Srbi i Hrvati neće u skorije vreme izgraditi prijateljske odnose, začinjeni ehom povika “Za dom spremni”, nisu ni neočekivani ni slučajni, smatraju analitičari.
Kada je u junu ove godine Kolinda Grabar Kitarović došla u Beograd na inauguraciju predsednika Srbije Aleksandra Vučića, istovremeno najavivši uzvratnu posetu do kraja 2017, činilo se da bi srpsko-hrvatski odnosi mogli konačno krenuti uzlaznom putanjom. Takve indicije nisu veselile samo one kojima su se ratovi devedesetih direktno umešali u živote, već i sve građane dve zemlje kojima je dosta tenzija i tavorenja u prošlosti.
Krhka je bila nada u oporavak odnosa: leto ispunjeno obeležavanjima ratnih pohoda sa obe strane granice otvorilo je stare rane i unazadilo proces. A (neočekivano?) dolivanju soli na ranu pridružila se i hrvatska predsednica nizom diplomatskih gafova (vidi okvir).
Poslednjom u nizu nekonstruktivnih izjava - u kojoj je rekla da će još dosta vode Dunavom proteći pre nego što Srbi i Hrvati postanu prijatelji - opet je pokazala da je na strani pomirenja samo kad joj zatreba. I njen outfit u kojem je ogrnuta ustaškim zastavama li koračanje u “zengama”, čizmama koje se najčešće povezuju sa pripadnicima hrvatskih paravojnih formacija, dovoljno govore o aktivizmu hrvatske predsednice.
Iako Kitarovićeva nije izuzetak u ovoj vrsti retorike, ona jeste kod nje najizraženija.
- Vidi se to i u Hrvatskoj, i naročito u BiH. Naši lideri najviše vole da se bave prošlošću i na taj način čuvaju vlast, umesto da se bave konkretnim pitanjima poput korupcije i kriminala, koja su zaista bitna u ovim društvima - kaže Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, koji naglašava da je i u Srbiji situacija slična, pa iako predsednik Vučić šalje pomirljive izjave, pojedini pripadnici Vlade dižu temperaturu reakcijama na hrvatske provokacije. Period poboljšanja odnosa bio je zato, smatra Popov, samo intermeco, pauza u stalnim sukobima i tenzijama.
- Situacija se smiri kada lideri dobiju ukor od Brisela, pa pokažu dobru volju. Onaj susret Grabar Kitarović i Vučića u junu i potpisivanje deklaracije kratko je trajao. Ti susreti nemaju supstancu: umesto da njihovi timovi nakon toga rešavaju konkretne probleme - sve se zaustavi na deklarativnoj želji - kaže analitičar.
Potpredsednik Centra za spoljnu politiku Dragan Đukanović takođe smatra da je ova izjava izraz “kontinuiteta” politike Kolinde Grabar Kitarović (koja je često u raskoraku sa politikom vlade Andreja Plenkovića), te da se ovakva retorika neće smirivati dok tako ne odluči - međunarodni faktor.
- Pogotovo je u tom konktekstu bitno formiranje vlade Nemačke, tradicionalno bitne zemlje za Zagreb. Kada tamošnja vlada bude formirana, jedna od njihovih poruka će sigurno biti smirivanje tenzija na Balkanu i nastavak pomiriteljskog dijaloga - smatra Đukanović.
Za Popova, međutim, mesta velikom optimizmu nema jer ni situacija u Evropskoj uniji ne ide naruku pobornicima mirnih rešavanja konflikata između Srbije i Hrvatske.
- Otkad je Hrvatska 2013. godine ušla u EU, vidimo zapravo rehabilitaciju ustaštva. Nevolja je u tome što zemlje nekadašnjeg istočnog bloka - Hrvatska, Mađarska, Poljska, Češka - i dalje kubure sa istim problemima. Dok je ova generacija političara aktuelna, njima će sukobi iz prošlosti biti pogonsko gorivo za opstanak na vlasti - kaže Popov.